Bio-sintetiziranje grada
U jednoj od epizoda Seinfelda, George Costanza, nakon što u nekoliko navrata pregazi goluba koji mu se nije maknuo s puta, ne pristajući preuzeti odgovornost za nemili događaj, zaključuje: ˝these pigeons broke the deal.˝ Stvar je jasna, golubovi nam se miču s puta kad prolazimo ulicom, bilo autom, bilo biciklom, bilo pješke, a mi zažmirimo na njihovu defekaciju po svim gradskim površinama – taj ˝dogovor˝ je osnova suživota s ovim ne-ljudskim stanovnicima gradova.
No, možemo li zamisliti neki povoljniji dogovor s golubovima? Inovativni prijedlog dolazi iz dizajnerske radionice Cohen Van Balen, eksperimentalne prakse koja istražuje mogućnosti dizajnerske intervencije na presjeku između biologije i tehnologije. Pigeon D’Or spekulativni je projekt u kojem dizajneri mikroskopskom intervencijom u metabolizam glavnog zagađivača javnih površina – goluba, pokušavaju djelovati na poboljšanje kvalitete gradskog života na makro mjerilu.
Uz pomoć biokemičara Jamesa Chappella dizajneri su manipulirali DNA bakterije Lactobacillus, koja je prirodno prisutna u probavnom traktu, a koja mijenja metabolizam goluba tako da izmet goluba pretvara u biološki sapun! Iz ovog projekta proizašao je dizajn dva spekulativna artefakta. Prvi predstavlja sučelje između goluba i parkiranog auta koji omogućuje da proizvedeni sapun sleti na vjetrobransko staklo. Drugi je kuća za golubove, koja pričvršćena na prozor postaje dio arhitekture, a omogućuje hranjenje golubova sintetiziranom bakterijom a time i dezinfekciju grada.
Europsko zakonodavstvo trenutno ne omogućuje dizajnerima da bakteriju testiraju na golubovima izvan laboratorija. Kako god, uključivanjem ove izmjene DNA u standardni registar bioloških dijelova, bilo tko može pristupiti dizajnu i sam proizvesti bakteriju. Dizajneri vjeruju da će u sintetičko-biološkoj budućnosti to biti jednostavno poput igranja s LEGO kockama. Osim pravnih ograničenja, u igri su politička, etička i ideološka razmatranja – siva zona koju projekt tematizira a u kojoj golub postaje moćan glasnik.
Zaista, golubovi predstavljaju idealnu platformu i sučelje za urbane biotehnologije. S jedne strane, mnogi ih smatraju zaraznim i prljavim životinjama. S druge strane moglo bi se reći da oni već jesu proizvod biotehnologije: kroz generacije dizajnirani su i pareni tako da postanu brži, da izgledaju ljepše, da dostavljaju poštu, špijuniraju etc.
Možda su golubovi kakve ih poznajemo oduvijek bili umjetna forma života, a njihov redizajn predstavlja samo aneks ugovoru pod kojim će suživot u gradu funkcionirati.
