Rijeka i Dubrovnik proveli natječaj, Split se direktno dogovorio

Krajem prošle godine dvije splitske mlade dizajnerice Jelena Perišić i Ana Kljaković Gašpić pobijedile su na natječaju za dizajn vizualnog identiteta kandidature Grada Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine (EPK).Za istu nagradu svoj su rad pripremili i njihovi kolege, sugrađani Mišo Komenda, Iris Klarić, Karlo Kazinoti i Dragan Žuvela, koji su dobili pohvalu tamošnjeg Ocjenjivačkog žirija. Iako im i rodni grad namjerava poslati kandidaturu za istu titulu te napraviti vizualni identitet, ovaj nisu ni pokušali osmisliti. I to iz jednostavnog razloga – natječaja nije ni bilo.

Naime, za razliku od dobre prakse Dubrovnika i Rijeke, koji su objavili natječaje (o čemu smo pisali ovdje  i ovdje) , što po Zakonu o javnoj nabavi nisu morali (riječ je o iznosima koji ne prelaze 200 000 kuna), Grad Split se odlučio za izravni angažman autora Borisa Ljubičića, koji se davnih sedamdesetih proslavio, kako naručitelji objašnjavaju, “revolucionarnim dizajnom cjelokupnog vizualnog identiteta VIII. mediteranskih igara“. Iako struka nije jednoglasna po ovoj ocjeni, to nije toliko ni važno koliko činjenica da nije postojala prilika da se najbolji dokaže te da dizajnerima pruži ravnopravnu utrku, a Splitu mogućnost stručne valorizacije i time posljedično veće šanse za kandidaturu za EPK.

1

Pobjedničko rešenje Jelene Perišić i Ane Kljaković Gašpić za dizajn vizualnog identiteta kandidature Grada Dubrovnika za EPK 2020

“Hrvatsko dizajnersko društvo silno se trudi da se provode natječaji za poslove dizajna pogotovo kada je riječ o sredstvima koja dolaze iz javnog budžeta. Smatramo da je to potrebno zbog transparentnosti procesa, ali i činjenice da tako naručitelj može dobiti puno bolje rezultate jer postoji pozitivna konkurencija“, kaže Ivica Mitrović, dopredsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva i profesor na splitskoj Umjetničkoj akademiji. Dodaje pak kako ne postoji zakonsko pravilo da sve javne institucije moraju poštovati pravilo natječaja.

A kako su dizajnerima ovom prilikom iz Grada odbili pružiti mogućnost za natjecanje, tako su i građane odlučili uskratiti za informaciju o tome koliko je dizajner Boris Ljubičić dobio novca splitskih građana za obavljanje ovog posla kojem nema garancije osim prijašnje slave.
Naime, na naš je upit Igor Baković, gradski savjetnik za kulturu, odgovorio kako mu zakon dopušta da tu informaciju ne objavi. Ili njegovim riječima: “Između Grada Splita i dizajnera Borisa Ljubičića sklopljen je ugovor o autorskom djelu, te temeljem članka 15. stavak 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama koji glasi: ‘ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.’ Bez pristanka dizajnera Borisa Ljubičića ne bi trebali niti smjeli objavljivati visinu predmetnog ugovora.”Nije posve jasno ne zna li savjetnik čitati Zakon ili samo “kupuje” vrijeme s obzirom da sad traženu informaciju moramo tražiti putem Povjerenice za informiranje što iziskuje dodatnu proceduru. U međuvremenu, za razliku od Bakovića, koji se možebitno nije konzultirao s pravnicima u Gradu Splitu, mi smo odlučili potražiti stručan savjet.

2

Grad Rijeka će za natječaj ukupno izdvojiti 110 tisuća kuna, a rezultate će objaviti u veljači

“Što se tiče raspolaganja javnim financijskim sredstvima, tu je Zakon o pravu na pristup informacijama prilično jasan i izričit. Prema članku 16, stavak 3. te informacije trebaju biti dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti ili javnog interesa. Dakle, pozivanje grada Splita na poslovnu ili profesionalnu tajnu je neosnovano. Naime, u Zakonu o zaštiti tajnosti podataka jasno je propisana definicija poslovne i profesionalne tajne pa je pitanje kako iznosi koji su isplaćeni dizajneru i ukupni troškovi potrošeni za izradu vizualnog identiteta grada mogu predstavljati neku proizvodnu tajnu zbog čijeg bi priopćavanja javnosti mogle nastupiti štetne gospodarske posljedice za Grad”, kaže Natalia Mirković iz udruge GONG.
Također upozorava kako su tijela javne vlasti dužna sama proaktivno na svojem webu objavljivati podatke o izvoru financiranja, proračunu i izvršenju proračuna te informacije o postupcima javne nabave i dokumentaciji za nadmetanje te informacije o izvršavanju ugovora; obavijesti o raspisanim natječajima te natječajnu dokumentaciju.
“Iako se ovdje radi o isplaćenom honoraru, samo napomena u pogledu plaća isplaćenih iz proračuna – mogu se smatrati javnim podatkom, osim u dijelu koji obuhvaća osobne korekcije koje nedvojbeno utječu na krajnji iznos plaće, a odnose se izričito na konkretnu fizičku osobu (osobni odbitak za uzdržavane članove obitelji, porezne olakšice, razne obustave na plaću – krediti, alimentacije, članarine i dr.) s obzirom na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka“, dodatno nam je pojasnila Mirković, čija udruga sudjeluje u u izradi uputa i preporuka za proaktivnu objavu podataka za jedinice lokalne i regionalne samouprave u formi priručnika. Bilo bi dobro da nam savjetnik za kulturu već sad oslobodi raspored za predstavljanje istog i edukativno – informativna događanja koja će se održati u lipnju i na jesen ove godine.

4

Grad Split odbio je pružiti informaciju građanima koliko je dizajner Boris Ljubičić dobio novca za dizajn vizualnog identiteta kandidature Splita za EPK 2020

Pokušali smo doznati i od gospodina Borisa Ljubičića koliko vrijedi ugovor potpisan s Gradom Splitom, no on je odgovorio kako nije siguran smije li te podatke otkriti.”Nisam siguran želi li Grad da ja kažem taj odgovor”, komentirao je Ljubičić, koji smatra kako je “sa Splitom na ti” i ima posebnu vezu jer je radio “i Mediteranske igre i Atletsko prvenstvo i Splitsku banku”. Dok, primjerice, u Zagrebu, kako kaže, “ne prolazi”. Smatra da je Grad napravio pravi potez jer je izravnim angažmanom njega kao autora “išao na sigurno”, za razliku od ostalih gradova. Otkrio je tek da je u odnosu na druge dizajnere taj iznos pet puta manji nego što bi trebao tražiti, a niži je i od iznosa koji je utrošio Grad Dubrovnik s obzirom na troškove natječajne procedure i cjelokupni iznos.

Inače, Grad Rijeka natječaj, čiji će rezultati biti poznati u veljači ove godine, izdvojio je 54 tisuće kuna za najtečajni fond (24 tisuće za prvo osvojeno mjesto, 18 tisuća za drugo te 12 000 za treće), a sveukupno planira potrošiti 110 000 kuna. U Dubrovniku su bili nešto štedljiviji te su dodjelili samo prvu nagradu i to u iznosu od 25 000 kuna.

U očekivanju odgovora za kraj, umjesto zaključka, donosimo komentar Duške Boban, donedavne članice Upravnog odbora Javne ustanove za upravljanje park šumom Marjan, navikle na netransparentne postupke Grada Splita, i srednjoškolske profesorice koja odgaja buduće naraštaje dizajnera:
“Teško mi je glumiti iznenađenje time što su u Banovini odlučili vizualni identitet kandidature Splita za EPK 2020 dobiti direktno od priznatog dizajnera Borisa Ljubičića, pravdajući odluku njegovom vrsnom referencom iz 70-tih godina prošlog stoljeća, dizajnom vizualnog identiteta VIII Mediteranskih igara, a koji je i tada realiziran temeljem odabira na natječaju.
Provođenje javnih natječaja u razvijenim urbanim sredinama, osobito u javnom sektoru, danas je nezaobilazna praksa, koja garantira iznalaženje najboljih suvremenih oblikovnih rješenja, pa je posebno žalosno što tu praksu Grad Split ne potiče niti onda kad se radi o pokušaju stjecanja međunarodne afirmacije kulturne ponude grada.

6

Dizajner Boris Ljubičić autor je vizualnog identiteta Mediteranskih igara u Splitu 1979.g.

Koliko je Gradu stalo do vlastite kulture, vidimo i u njegovim nastojanjima da zaobiđe PUP-om propisani arhitektonsko-urbanistički natječaj za zahvate unutar područja upisanog na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine i tako zadrži bezvrjedno, a vjerojatno i ilegalno zdanje Turističke palače (o čemu smo pisali ovdje). Međutim, ono što zaista čudi u ovom slučaju jest izostanak negodovanja same arhitektonsko-urbanističke, pa i kunst-historičarske struke, koje se, izgleda, ‘ne žele miješati’.
Naime, problem s neprovođenjem, kao i s neregularnim provođenjem javnih natječaja, prisutan je i u drugim javnim institucijama grada, kao poslijedica neosviještenosti različitih rukovodioca u javnom sektoru po pitanju odgovorne društvene uloge dizajna i realne moći alata vizualnih komunikacija.
Javna ustanova za upravljanje PŠ Marjan, tako je 2012. financirala sa 72 000 kuna i postavila “interaktivne skulpture” hrvatsko-bolivijskog ‘umjetnika i dizajnera’ Efre Avila u vrijedan zaštićeni marjanski prostor, mimo ikakvog javnog natječaja, isključujući i javnu nabavu, te bez javnosti poznate stručne ekspertize kao podloge zahvata. Po ovom sam pitanju osobno u ožujku prošle godine reagirala prema Službi za umjetnost, kulturu i staru gradsku jezgru dopisom kojeg je podržalo izjavom sedam eminentnih hrvatskih stručnjaka, no iz Grada na dopis nisam dobila nikakvo očitovanje.

Odbor Studenstkog centra u Splitu, s druge strane, prošle je jeseni proveo javni natječaj za redizajn svog vizualnog identiteta, ali potpuno ignorirajući dizajnersku struku i elementarnu etiku provođenja natječaja koja je nezamisliva bez jasno definiranih natječajnih zadataka, kriterija odabira članova komisije i njihovog transparentnog djelovanja. Ishodom natječaja, tj. banalnošću prvonagrađenog rada ovom se prilikom ne treba posebno baviti, osobito zato što ova priča ipak ima i svoju svijetlu stranu. Nju predstavlja student Dizajna vizualnih komunikacija pri UMAS-u, Marko Borota, koji je odlučio javno reagirati (o čemu smo pisali ovdje) i makar na trenutak aktualizirati važnu temu za grad koji teži cjelogodišnjoj turističkoj atraktivnosti i tituli EPK.
Iskreno se nadam da Marko nije jedini student, odnosno mladi dizajner koji shvaća da promjene u mentalitetu upravnog mehanizma Grada, pa i samih građana, neće doći same od sebe i da je budućnost splitskog dizajna i kulture, kao generatora ekonomskog razvoja grada, i u njihovim rukama. Naime, nakon više od 15 godina školovanja mladih kreativaca na UMAS-u, bilo bi realno očekivati da ovaj grad i prije 2020. godine dobije svoje dizajnersko strukovno udruženje ili neki drugi oblik (ne)formalnog pokreta, koje bi sustavno ukazivao na značaj dizajna i to ne samo u kreativnim industrijama nego i u drugim privrednim granama, kreirajući pri tom novi, suvremeni kulturni kontekst unutar regionalnih specifičnosti.
U takvom okruženju teže bi gradonačelnik i njegovi savjetnici za izvršenje važnog zadatka, kakav je davanje vidljivosti razvojnom projektu Split EPK 2020, hrabro pozvali jednog, i vjerojatno jedinog hrvatskog dizajnera za kojeg su čuli.”

Mašenjka Bačić (tekst je uz dozvolu prenesen s portala STav.Cenzura)