Dio po dio –
papirnati automobil!

Ponekad ljubav može u potpunosti promijeniti čovjeka, njegove prioritete i strasti. Kakve veze ima suvremeno kiparstvo, žuti Ford Mustang te dijamantni zaručnički prsten, pogledajte u nastavku.

Njujorški umjetnik Jonathan Brand autor je instalacije „One Piece at a Time“, koja je krajem prošle godine bila postavljena u Hosfelt Hallery u New Yorku. Radi se o papirnatoj trodimenzionalnoj verziji raritetnog Ford Mustanga iz 1969., njegove karoserije te sastavnih dijelova.

Autorov projekt započinje kao 3D kompjuterski crtež koji potom rastavlja te njegove segmente printa na inkjet printeru. Označene i numerirane dijelove reže, presavija te lijepi u cjeline.

Ime projekta „One Piece at a Time“ svojevrsni je hommage pjesmi Johnnyja Casha o radniku iz Detroita koji sanja da će jednom imati svoj Cadillac, pa svakodnevno iz tvornice odnosi dio po dio, vjerujući kako će, od otuđenih dijelova, sam sastaviti čitav automobil.

Tema posjedovanja automobila, old-timeri, automehaničarska obitelj te mentalitet radničke srednje klase, obilježili su i djetinjstvo Jonathana Branda, definirali njegove privatne odnose, te njega kao osobu i umjetnika. Njegov djed radio je na tvornici o kojoj Cash pjeva, ujak i rođaci su mu mehaničari, a sam Brand je sa svojim ocem restaurirao tri old-timera, od kojih je jedan i glavni lik ovog projekta.

Radi se o žutom Ford Mustangu  iz 1969. kojeg su Jonathan Brand i njegov otac kroz nekoliko godina pažljivo slagali. Čitava karoserija automobila bila je sastavljena, no auto još nije bio u voznom stanju i Brand ga zapravo nikada nije vozio. U automobil je uloženo puno truda, dolara te istinskog zanosa i ljubavi prema neobičnom hobiju.

No jedna životna okolnost dovela je do toga da nedovršeni i rijetki Mustang Brand mora prodati, jer nije imao novca za zaručnički dijamantni prsten. Na taj je način ovaj projekt postao usko vezan za njegov privatni život i način rada. Reinterpretacija  automobila dojmljiva je, ne samo iz tehničkog aspekta i spretnosti te preciznosti oblikovanja s papirom, već i iz emocionalnog, gdje je papir poslužio kao metafora krhke ljubavi i (ne)privrženosti za materijalno, nauštrb ljudi.

Projekt „One Piece at a Time“ dokaz je da niti bračni užici nisu Branda spriječili da o automobilu, koji više nije u njegovom vlasništvu, ne razmišlja. Kao što originalni auto nije bio u potpunosti gotov, tako ni ovaj sastavljen od papira ne broji sve dijelove, što bi značilo da je papirnata verzija gotovo istovjetna originalu.

Detalji rasporeda nekih elemenata u automobilu produkt su autorovih sjećanja i nekoliko fotografija, no naglašava da je upravo to bio smisao, da auto ne bude potpuni surogat prodanog ljubimca, već je ljepota njegovog rada upravo u tome da je ova verzija malo pomaknuta, drugačija, nedostaje joj pokoji detalj, baš kakva su i autorova sjećanja o originalu.

Više o projektu pogledajte ovdje