Disney…ili ne?

Omiljeni dječji likovi, čije živote i djela nam od najranijih dana predstavljaju kao uzore, likovi su iz bajki. Vizualno najprepoznatljiviji, no vjerojatno i financijski najprofitabilniji, upravo su oni Disneyjevi. U njihovu crnu-bijelu stvarnost, u njihov sretan kraj, dobrotu, ljepotu, u njihove razloge kao djeca nikad nismo sumnjali, niti smo tražili tražili korijene nečije zloće. Apsolutnu bajku postavljali bi kao ideal kojem trebamo težiti. Onda smo odrasli i razočarali se nedostatkom bajkovitog u stvarnom životu.

‘Veliki bijeli dečki’ proizvode samo ‘velike bijele bajke’ i tako već u najranijoj dobi bivamo ogranični jednim pogledom na svijet. U bajkama nema manjina, grešaka, stvarnih problema, emancipacije, rijetko je stvarno uspinjanje po društvenoj ljestvici, osim ako se rodiš dovoljno lijep, a niti jedan dobar lik ne posjeduje baš niti jednu manu.

Meksički slikar José Rodolfo Loaiza Ontiveros pokušava demistificirati te moderne bajke. Njegove slike, ulja na platnu, uzimaju Disneyjeve zvijezde, no dalje žive svoj život, propitkujući koliko stvarnosti bi Disneyevi junaci mogli podnijeti te ukida uobičajen sretan kraj.

Postavlja ih u banalne ljudske situacije, koje smatramo nedovoljno čistima da bi ih propustili u jednu bajkovitu ekranizaciju. Perverzija, homoseksualnost, voajerstvo, ovisnost, čak i pitanja poput silovanja i vjere, stvaraju sarkastične, kontroverzne, pomalo nadrealne, ali slike koje šokiraju i tjeraju gledatelja na istraživanje svojih stavova o temema, kao i poimanje nedostatka istih u crtanim i animiranim filmovima.

Nakon prve uspješne serije, slikar je počeo propitkivati one druge bajke, hollywoodske. Medij je ostao isti, no crtani likovi su poprimili osobine prepoznatljive svakom čovjeku koji je kroz zadnjih nekoliko godina proveo bar malo vremena pred televizijskim ekranom gledajući vijesti ili čitajući tabloide. Kako bi crtani likovi podnijeli teret slave?

Tom jukstapozicijom izaziva nevjericu, smijeh, ljutnju, no nikako indiferentnost. Otpisujući, kako on sam kaže ‘sretan bijeli heteroseksualan kraj’, daje potlačenim manjinama ulaz u mainstream svijet bajki, i sve nas poziva na putovanje u čaroban svijet katastrofe.

Jabuka otrovana istinom.

Više o radu Rodolfa Loaize pogledajte na njegovom facebook profilu ili tumblr profilu.