Generacije pisaca znanstveno-fantastičnih romana, ali i brojni znanstvenici već stoljećima sanjaju o novom prijevoznom sredstvu – svemirskom liftu – koji bi zamijenio lansirne rampe i skupe svemirske letjelice. Dizalo koje bi, s daleko manjim troškovima od današnjih, prevozilo satelite i letjelice u svemir trebalo bi se sastojati od dugačkog kabla koji bi jednim krajem bio posebnim utegom pričvršćen za Zemlju, dok bi mu drugi kraj slobodno lepršao svemirom na visini većoj od 38.000 kilometara. Ideja koja se toliko vremena činila više kao zanimljiva fikcija, nego znanstvena činjenica uskoro bi se, prema mišljenju, tvrdnjama i najnovijim istraživanjima britanskih znanstvenika s King’s Collegea u Londonu trebala realizirati.
Ideju o svemirskom dizalu prvi je popularizirao britanski pisac znanstvene fantastike Arthur C. Clarke u svom djelu “The Fountains of Paradise” 1979., a njime su se prije njega bavili ruski znanstvenici Konstantin Tsiolkovsky (kojeg je inspirirao Eiffelov toranj u Parizu) 1895. i Yuri N. Artsutanov 1959.
Glavni problem cijelog koncepta svemirskog dizala je izrada kabla koji bi trebao predstavljati vezu između točke na Zemlji i točke u orbiti. S rotiranjem planeta inercija na kraju kabla izazvala bi centripetalnu silu i držala kabel zategnutim. Međutim, problem je bila izrada kabla dovoljno laganog, a opet čvrstog koji može izdržati težinu predmeta koji prenosi, ali i vlastitu težinu zbog ekstremne dužine. Sve do otkrića ugljikovih nanocjevčica vjerovalo se da je nemoguće izraditi takav kabel, no najnovija istraživanja britanskih stručnjaka pokazala su da su one sto puta jače od nama poznatih najjačih materijala, ali i dovoljno lagane da izdrže vlastitu težinu. Tako se, na primjer, na nanocjevčicu debljine konca za šivanje može bez problema objesiti prosječan automobil!
A da se ne radi o pukom znanstvenom teoretiziranju ili hvalisanju, govori i podatak da je NASA obećala uložiti 3 milijuna dolara tijekom sljedećih pet godina u veliki projekt koji bi u skoroj budućnosti mogao u potpunosti promijeniti naše živote i svakodnevicu
