“Jadni su gradovi koji su osuđeni na turizam”
U dubrovačkim Lazaretima, koji su pod izlikom obnove ispražnjeni, pretvoreni u gradilište te se ne zna koja će im namjena biti po obnovi, još uvijek djeluje Art radionica Lazareti koja se oduprijela iseljenju. Tamo je u petak 19. travanja održano javno predavanje Urbane kulturne politike u turističkom gradu u sklopu projekta Urbanističke početnice koji koordinira Platforma 9.81.
Projekt Urbanističke početnice bavi se osnovnim pitanjima urbaniteta, percepcijom i artikulacijom prostora, arhitekture, urbanizma, dizajna i umjetnosti u javnim prostorima i načinima na koje se oni oblikuju, koriste i planiraju pod utjecajima ekonomskog pritiska na njih i promjena uvjetovanim ubrzanim izgrađivanjem, eksploatacijom prirodnog i urbanog okoliša. Odvijaju se kroz radionice namijenjene prvenstveno učenicima srednjih škola te javna predavanja za stručnu i širu javnost.
Urbane kulturne politike u turističkom gradu
Predavanje Mirka Petrića u Lazaretima započelo je kratkim uvodom u povijest javnih kulturnih politika, te našu poziciju u globalnim trendovima kulturnih politika. S devedesetima i kulturom reduciranom na formiranje nacionalnog identiteta mi gubimo korak s svijetom, te u nulte godinama ovog stoljeća, kada usvajamo principe neoliberalnog i instrumentalnog shvaćanja kulture, ulazimo nespremni, bez jasnog strateškog plana, kako nacionalnog tako i lokalnog, temeljenom na analizama i preporukama stručnjaka. Nepostojanje strategije u vrijeme kada tržište vrši pritisak na politike, posebne na gradove koji često popuštaju pod pritiskom korporacija ne bi li ostvarili neoliberalne ideale konkurentnosti i globalnog pozicioniranja, dovodi u pitanje opstanak prostornih i baštinskih resursa, te gradskih i građanskih tradicija.
Ne kao modele koje bi naši gradovi trebali slijepo slijediti, već kao primjere kako se stvaraju kulturne politike, Petrić je iznio rezultate istraživanja pod nazivom European Mayor Political Leaders in the Changing Context kojeg su 2006. objavili autori Bäck, Heinelt i Magnier. Istraživanje donosi rezultate o tome kakve kulturne politike provodi 2.000 gradonačelničkih ureda u 13 europskih zemalja. Istraživanje izdvaja tri modela upravljanja gradom, po prioritetima koje mu daju gradonačelnici. To su rast grada, skrb za grad i otklanjanje isključenosti u gradu.
Na temelju ovih podataka Navarro i Clark 2012. izvode pristupe kulturnim politikama gradova. Jedan model je kreativni grad koji instrumentalizira kulturu i privlači financijski moćnu kreativnu klasu. Naglasak stavlja na proizvodnju te rast, a politički se oslanja na klasne podjele i desnog je predznaka. Drugi model je grad kao niz kulturnih scena. Kulturne scene mjesta su kulturne potrošnje, a pluralistički princip nudi mogućnost razvoja različitih scena. Politički model ne nosi niti desni niti lijevi predznak. S druge strane nalazi se model obrazovnog grada koji proizlazi iz lijevih politika te modela redistribucije i socijalne države. Takav model zalaže se za razvoj građana i zajednice, a kulturu vidi kao njihovo obogaćenje. Temelji se na kulturnim planovima 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kada se brišu granice između visoke i popularne kulture, a kulturni sadržaji postaju dostupni svim građanima. Važno je naglasiti da u ovom modelu kvart ima ulogu nositelja lokalnog razvoja.
I dok model kreativnih industrija kulturu svodi na na tržišne principe, a u nekim gradovima se pokazalo i da kreativne industrije zahtijevaju veliku financijsku potporu, model obrazovnog grada temelji se na socijaldemokratskom principu socijalne države i redistribucije koji su teško održivi principi. Kulturne politike trebalo bi tražiti u transverzalnom modelu grada kao niza kulturnih scena.
Između poduzetničkih i socijaldemokratskih principa vođenja grada, Petrić se zalaže za grad u kojem postoji suživot kreativnosti, inovacije i informacijskih tehnologija s turzimom. Često nuđeni modeli turističkog grada neodgovorni su modeli te dovode do gubitka kulturnog identiteta, osiromašenja lokalnog stanovništva i segregacije. Petrićeva izjava “jadni su gradovi koji su osuđeni samo na turizam” nešto je što bi pred lokalne izbore valjalo imati stalno na umu.
Kino Slavica
S ciljem osvještavanja mladih o vrijednostima javnog u grada koji je stalno pod pritiskom neoliberalnih politika, u sklopu Urbanističke početnice te predvođeni Art radionicom Lazareti, mladi Dubrovčani, učenici umjetničke škole, pokrenuli su volontersku obnovu ljetnog kina Slavica. U jedinstvenom prostoru gradskog kina, kojem je dio oduzet, nalaze se svaki dan i renoviraju dvjestotinjak starih sjedalica. Ovom akcijom mladima se usađuje svijest o javnim resursima kao gradskom bogatstvu za same građane, svijest koja gotovo da je iščezla nametanjem turizma kao jedine ekonomije.
