Kapitalizam ljudskog lica

Četvrtog će listopada psiholog Daniel Straub, zajedno s kolegama iz inicijative Grundeinkommen u glavnom gradu Bernu švicarskim parlamentarcima predati zahtjev za glasanje o narodnoj inicijativi za izglasavanje ustavnog amandmana kojim bi u toj zemlji bio uveden temeljni dohodak, u ekonomiji poznat i pod nazivom univerzalni temeljni dohodak. Volonteri inicijative Grundeinkommen uspjeli su prikupiti, prema podacima s njihovog portala www.grundeinkommen.ch do trenutka zaključivanja ovog teksta 142.500 potpisa građana, 42.500 potpisa više nego im je potrebno za raspisivanje glasanja o izmjeni ustava. Za realizaciju ideje da svaka građanka i građanin Švicarske primaju mjesečni temeljni dohodak od 2500 franaka trebat će dvostruku većinu glasova, većinu svih švicarskih birača i većinu glasova kantona. No, švicarska je inicijativa daleko odmakla od onog što je na raspolaganju građanima Europske unije u ovom trenutku.
Europskoj građanskoj inicijativi za bezuvjetni temeljni dohodak nedostaje još 913.945 elektronskih potpisa do ukupno milijun glasova potrebnih tek kako bi se Europsku komisiju potaknulo da ohrabri suradnju među članicama Unije u istraživanju mogućnosti uvođenja univerzalnog temeljnog dohotka. Europska inicijativa, iza koje zasad stoje građani dvadeset zemalja članica među kojima je odnedavno i Hrvatska, a prema podacima sa službene stranice www.basicincome2013.eu, ima još 106 dana za prikupljanje potpisa na https://ec.europa.eu/citizens-initiative/REQ-ECI-2012-000028/public/index.do.
O čemu je zapravo riječ? Univerzalni temeljni dohodak je iznos na koji ima pravo svaki građanin države u kojoj je uveden – radi li ili ne – isplaćivao bi se mjesečno, a trebao bi pojedinca zaštititi od siromaštva. Oni koji rade primali bi plaću povrh univerzalnog temeljnog dohotka. Taj je dohodak prije svega ograničen na svaku nacionalnu državu, jer netko ipak treba upravljati dodjelom tog dohotka, pojašnjavaju u organizaciji BIEN, Basic Income Earth Network, iako postoji ideja kako bi osnovni dohodak trebao biti globalan. Upravo se zagovornici švicarske inicijative jasno određuju o tom pitanju, među ostalim kako bi na svoju stranu pridobili i značajnu ksenofobnu populaciju te zemlje. Naime, useljenici neće imati pravo na temeljni dohodak kako bi ih se potaklo da pronađu posao. Tako, temeljni dohodak jača solidarnost, ali samo među švicarskim državljanima.

Ideja univerzalnog temeljnog dohotka nije nova i prema BIEN-u, koji je 1987. osnovao belgijski ekonomist i filozof Philippe Van Parijs, može se pronaći i u „Utopiji“ sir Thomasa Morea kada protagonist, portugalski putnik i avanturist Raphael Nonsenso, hodajući ulicama Antwerpena razgovara s kanterberijskim biskupom Johnom Mortonom i pojašnjava kako bi minimalni dohodak bio bolji lijek protiv krađe nego tadašnja smrtna kazna.

Među novovjekim zagovornicima jedan od najpoznatijih bio je austrijsko-francuski egzistencijalistički filozof Andre Gorz te američki ekonomisti James Tobin, John Kenneth Galbraith i Paul Samuelson. No, tom se idejom bavio i ljevici omrznuti rodonačelnik čikaške ekonomske škole Milton Friedman. Friedman je predlagao da svaki pojedinac koji zarađuje ispod određene svote novca prima pomoć od vlade. Iako bi se ovakva interpretacija njegovih argumenata mogla ocijeniti banaliziranjem, Gorz nužnost uvođenja univerzalnog temeljnog dohotka izvodi iz revolucije elektronskog čipa, koji smanjuje potrebu za radnom snagom u industrijskim društvima. U svojoj „Kritici ekonomskog uma“, objavljenoj 1989. godine, Gorz tvrdi kako su efekti revolucije mikročipova sve veće uštede troškova rada u industrijskom, administrativnom i uslužnom sektoru. Uz rastuću produktivnost i opadajuće troškove rada, potreba za radnom snagom se smanjuje, što dovodi do krize društva utemeljenog na radu, zaključuje. A jedan od razloga zbog kojih je univerzalni dohodak privlačan i onima na ekonomskoj desnici je taj da bi univerzalni temeljni dohodak smanjio troškove sustava koji još uvijek nazivamo socijalnom državom, a koji je, htjeli to priznati ili ne, u krizi. Svjetska mreža za temeljni dohodak se poziva na činjenicu da napredak tehnologije i automatizacija proizvodnje zahtijevaju sve manje ljudskog rada, ali s druge strane, moguće je u njima uživati samo ako si ljudi mogu priuštiti proizvode nastale kroz tehnološki napredak i automatizaciju rada. Među problematičnijim argumentima je taj da je redistribucija bogatstva najbolji mogući model ekonomskog razvoja jer bogati ne troše toliki dio svojih prihoda koliki troše siromašni. Temeljni je dohodak, prema Svjetskoj mreži, najbolji mogući način redistribucije bogatstva, jer ne postoji trošak birokracije kao u socijalnoj državi, a trebao bi postati i zamjena za javne mirovinske sustave, ali i njihova najbolja zaštita. U slučaju krize, ne bi bilo mogućnosti da država posegne za novcem iz mirovinske kase. Tu je i argument smanjenja stope kriminala zbog osiguranog prihoda.

Zagovaratelji univerzalnog dohotka tvrde i da bi tržište rada bilo uravnoteženije kada ljudi ne bi morali raditi te da bi takav sustav na rad poticao one koji su zaista motivirani raditi čime bi poslodavci dobili daleko bolju radnu snagu od one koja im je danas na raspolaganju.

Je li temeljni dohodak moguće financirati? Njegovi zagovornici navode izračun za Kanadu, prema kojem bi svaki punoljetni Kanađanin mogao primiti 7800 dolara temeljnog dohotka kad bi se ukinule naknade za nezaposlenost, socijalnu pomoć i pomoć za siromašne umirovljenike. Dodatno, taj izračun ne uzima u obzir povećane prihode od poreza na potrošnju koja bi porasla kad više ne bi bilo potrebe za štednjom.

Je li riječ o utopiji? U svijetu sustav temeljnog dohotka, ovakav za kakav će na ustavnom referendumu Švicarci imati pravo glasati, ne postoji. Američka savezna država Aljaska svojim građanima svake godine isplaćuje dohodak na temelju poreznog prihoda od nafte, a ove će godine svaki državljanin primiti 900 dolara od ukupnog prihoda od 576 milijuna dolara. Prije dvije godine Iran je uveo sustav kompenzacija za rastuće troškove benzina i hrane.

Hrvatska ima proračunski deficit od preko 15 milijardi kuna, omjer zaposlenih i umirovljenika 1,2 naspram jedan i više ljudi izvan tržišta rada nego na tržištu rada. Stopa zaposlenosti iznosi 48,7 posto. Uz to, produktivnost naše ekonomije je takva da će javni dug, koji ne uključuje dug kućanstava, koja se ipak razdužuju, do kraja ove godine doseći 200 milijardi kuna. Bez radikalne promjene strukture naše ekonomije, koja se može dogoditi prije ili usporedo s teoretskim uvođenjem temeljnog dohotka, riječ je zaista o utopiji.

Potpisi hrvatskih građana za temeljni dohodak prikupljaju se na adresi: http://www.temeljnidohodak.hr/

Josip Jagić