Kome pripada banana u erekciji?

Nakon vijesti o smrti Loua Reeda, poput popratnog vala ovih dana čitamo da je prodaja svih njegovih albuma skočila za preko 600%, a posebno debi albuma The Velvet Undergrounda (čak za 237%). Nove generacije upoznat će neosporni talent preminulog Reeda, a uz snažan utjecaj koji je njegov band imao na glazbu, bit će zapamćen jer je zauvijek promijenio i način na koji svijet danas gleda na – bananu. Debitantski album “The Velvet Underground & Nico” u godini nakon izdavanja (1967.) doživio je neuspjeh – kako u očima kritike, tako i financijski. Eksperimentalni izraz, kontroverzne teme vezane uz korištenje droga, prostituciju, sadizam, mazohizam i ostale seksualne devijacije, nisu isprva pale na plodno tlo, ali povijest će dokazati suprotno – da je upravo taj album bio jedan od najutjecajnijih u povijesti rocka.

Osim što je glazba imala dalekosežni utjecaj i sam omot LP-a uspio je promijeniti pogled svijeta na pop-art, koji je nakon toga dobio status koji i danas ima. Iza ideje upečatljive žute banane na bijeloj podlozi omota, znamo, stoji ime Andyja Warhola, koji je početno bio i manager grupe. Nakon što je Warhol doživio neuspjeh u vođenju svog omiljenog art banda (samo 30 000 prodanih ploča u prvih 5 godina), Reed je bio prisiljen otpustiti Warhola, ali povijest danas pamti samo glazbu i žutu bananu. Istinski obožavatelji upoznati su s podatkom da je prvih par stotina ploča imalo omot s kojeg se gulila kora žute banane i otkrivala plod u boji mesa- s potpuno jasnom erektivnom aluzijom.

Uputa na omotu albuma: „Polagano oguli i pogledaj.to“

Seksualno nabijeni efekt-marketinški trik talentiranog Warhola bilo je problematično praktično izvesti (bilo je teško postići savršen izgled kore banane), što je na kraju bio razlog jednogodišnje odogode izdavanja albuma. Ni MGM kao izdavač nije bio blagonaklon provokaciji, ali utjecaj Andyja Warhola je u 60-ima bio dovoljno jak da se odupre mogulima s jedne strane, ali i da omogući umjetnicima slobodu da rade ono što žele, s druge strane. Kako je jednom prilikom rekao Lou Reed – Warhol je na neki način producirao album, jer je djelovao kao zaštitni kišobran koji je apsorbirao udarce moćnika, dok band nije bio dovoljno jak ni velik da se sam odupre napadima.
Nakon raspada i komercijalnog neuspjeha, vrijeme je učinilo svoje, što je Velvet Underground dovelo do kultnog statusa, a prvotni omot s korom banane koja se može oguliti postao je raritet i poslastica za svakog ozbiljnijeg kolekcionara i simbol protopunk žanra. Štoviše, približavajući se 50-oj obljetnici izdavanja albuma i njegovog poznatog covera, između banda i Fondacije Andyja Warhola sve se više zahuktava pravna bitka s ciljem dokazivanja kome pripadaju autorska prava na žutu bananu u erekciji. Pogotovo nakon što su brojke prodanih albuma “The Velvet Undurground & Nico” posljednjih dana nadmašile sva očekivanja.
Ovom prilikom donosimo pogled u ostavštinu, ne glazbe, nego slavne banane, točnije njenog utjecaja na suvremene umjetnike, od kojih je Société Perrier naručio današnju interpretaciju Warholove banane. Ali, prije svega, donosimo vam lokalni primjer kako su u Krugama u Zagrebu odali posvetu Lou Reedu oslikavanjem pumpe (rad uličnih umjetnika Pimp My Pump) u – žutu bananu s Reedovim likom: