Lokalnim djelovanjem do solidarnije zajednice

„Održavamo zajednički vrt na zemljištu jedne članice naše grupe. Organiziramo sajmove rabljenih stvari Krameraje i Domaći plac gdje mali proizvođači prodaju organski uzgojene proizvode. Organiziramo i radionice razmjene vještina svakog četvrtog četvrtka u mjesecu u knjižnici s uvijek novim i zanimljivim temama poput prirodne kozmetike ili kako poboljšati vid. Planiramo i osnivanje Grupe solidarne razmjene“, opisuje Sanja Došen aktivnosti Tranzicijske grupe Velika Gorica.

7

Ova je grupa koja zasad okuplja desetak aktivnih članova, prošloga tjedna u velikogoričkoj Gradskoj knjižnici proslavila godinu dana djelovanja na mijenjanju lokalne zajednice (više ovdje), a može im se pridružiti svatko tko želi.
„Motivi za djelovanje kod svakoga su drugačiji. Dosta je ljudi koji su u početku dolazili na sastanke bilo zabrinuto zbog pitanja okoliša i posebno hrane koju jedemo. Međutim, u Gorici nema dovoljno sadržaja, nema dovoljno događaja na kojima bi se ljudi družili, pa je to ljudima isto motiv, međusobno upoznavanje i razvijanje solidarnosti“, kaže Došen.

3

Krameraj, foto: Tranzicijska grupa Velika Gorica

Aktivnosti poput Krameraja osim druženja imaju i druge poruke. Razmjena rabljenih stvari odvija se bez novca čime iz grupe žele slati i poruku kako novac i potrošnja ne moraju uvijek u biti središtu naših života. Za novi Krameraj posebno su pozvali mame, tate ili bake koje bi razmijenile dječju odjeću, obuću i druge stvari koje djeca brzo prerastu.

Velikogorička priča počela je kao projekt udruge Zelena mreža aktivističkih grupa ZMAG koja u obližnjem Vukomeriću već dugo godina razvija Reciklirano imanje te velikogoričke knjižnice. U knjižnici su se održavali sastanci na teme vezano uz održivost lokalne zajednice i otpornost na krize na koje su se svi zainteresirani građani mogli uključiti, a nakon toga je grupa nastavila samostalno djelovati.

5

Razmjena vještina u knjižnici u Velikoj Gorici, foto: Tranzicijska grupa Velika Gorica

Na prvom susretu prikazan je i film U tranziciji 2.0  koji donosi priče ovakvih grupa iz cijeloga svijeta (o čemu smo pisali ovdje). Tranzicijske grupe su, naime, danas u svijetu globalni pokret, a podrazumijevaju okupljanje građana koji razmatraju i djeluju po pitanjima hrane, energije, potrošnje, novca, nejednakosti, solidarnosti u svojoj lokalnoj zajednici. Najbrojnije su u Velikoj Britaniji, gdje je pokret prvo i uhvatio korijenje.

„Na početku su tranzicijske inicijative bile uspješne samo u manjim mjestima, ali u međuvremenu su se razvile i u velikim gradovima. Grad Bristol i londonska četvrt Brixton sad imaju i svoje lokalne valute, a pokrenule su ih upravo lokalne tranzicijske inicijative. Odlične stvari rade se na primjer u Brazilu, gdje tranzicija nudi vrlo konkretna ekonomska rješenja za gusto naseljene kvartove u kojima vlada nesigurnost i siromaštvo“, kaže Gordana Dragičević, permakulturna dizajnerica i tranzicijska aktivistica koja je za vrijeme trajanja projekta facilitirala i grupu u Velikoj Gorici.

Nenad Maljković, tajnik udruge Hrvatska permakultura preko koje djeluje Nacionalno tranzicijsko središte za Hrvatsku u suradnji s britanskom organizacijom Transition Network, ističe pak kako je „teško uspoređivati inicijative po svijetu jer lokalne potrebe nisu svugdje iste“. No, zanimljiva je primjerice Škotska, s inicijativama poput Sustaining Dunbar, koje su se razvile zahvaljujući tome što su na raspolaganju imali Climate Challenge Fund škotske vlade koja je sufinancirala upravo lokalne građanske inicijative usmjerene na smanjivanje korištenja fosilnih goriva.

Dragičević i Maljković redovito organiziraju projekcije dokumentarnog filma U Tranziciji 2.0, a posljednju projekciju prošloga mjeseca održali su u zagrebačkom kvartu Maksimir. Ono što u idealnoj situaciji proizlazi iz projekcija i diskusija – formiranje grupe aktivnih građana, nazire se i u Maksimiru.

4

Prvi tranzicijski susret u Maksimiru, foto: Centar za kulturu Maksimir

„Odaziv je bio vrlo dobar, prisustvovalo je 40-ak ljudi od kojih više od pola susjeda iz kvarta i velika većina je ostavila kontakt sa željom da se u nešto konkretno uključe. U Maksimiru već postoji grupa solidarne razmjene, a u svibnju se planira javni događaj razmjene uz razne radionice. Dobili smo podršku Centra za kulturu i informacije Maksimir, te Vijeća četvrti. Trenutno tražimo prostor u kojem bismo mogli održavati sastanke. U Maksimiru imamo situaciju da aktivisti ne moraju dolaziti pomagati formiranju grupe izvana, jer nas nekoliko već stanuje ovdje i izuzetno smo motivirani“, kaže Dragičević.

Tranzicijske grupe mogu zapravo odgovarati na bilo koju potrebu koja je neispunjena u zajednici. One su i svjesne potrebe lokalizacije ekonomije, i proizvodnje i potrošnje, zbog krize nafte i klimatskih promjena. Tako će članovi grupe iz Maksimira ili bilo kojeg drugog kvarta sami izabrati u smjeru u kojem pojedinci koji se aktiviraju žele ići.

„Obično se jave želje da se nešto napravi po pitanju hrane pa je tako izgledno da ćemo u skorije vrijeme i u Maksimiru ugledati neki urbani vrt, a radimo i na tome da se popularizira razmjena bez novca, te da se mapiraju lokalni obrti koji po kvartu postoje i koje bismo željeli podržati. Lokalna ekonomija je bitna, kao i da ljudi postanu svjesni što se u kvartu nudi, a što treba poboljšati. Maksimir je kvart blizu centra grada i prečesto se orijentiramo samo na sadržaje u centru, a da nismo ni svjesni mogućnosti u našem susjedstvu. Što god se napravi, rezultirat će većim povezivanjem stanovnika kvarta i izgradnji otpornije i održivije zajednice“, objašnjava Dragičević.

Osim Velike Gorice i Maksimira još je niz inicijativa većeg ili manjeg opsega pokrenuto inspirirano nekim javnim tranzicijskim događajem poput onog prošloga mjeseca u Maksimiru.

U Puli se tranzicijska grupa okupila čak nakon prikazivanja filma Tranzicija 1.0. U Bjelovaru su proizvođači zdrave hrane iz okolice proširili svoje aktivnosti u samom gradu i imaju velike planove za dalje. Postoji više inicijativa koje su sa svojim aktivnostima krenule u tranzicijskom smjeru nakon nekog od javnih događaja koji je uz film predstavljao tranziciju, a među njima je i Udruga Vestigium iz zagrebačkih Vrbana. Čak i Eko ekipa Prečko, koja danas održava urbani vrt u svom kvartu, započela je tako da je idejna začetnica inicijative osobno došla na jedan takav tranzicijski događaj s ciljem da se poveže s aktivistima koji su zagovarali urbane vrtove“, nabraja Dragičević.

6

Vrt EkoEkipe Prečko, foto: EkoEkipa Prečko

Udrugu Vestigium osnovalo je nekoliko stanovnica Vrbana koje su uočile što nedostaje u njihovom kvartu. Iako u njemu stanuje desetak tisuća ljudi, Vrbani nemaju tržnicu, nemaju knjižnicu ni dom zdravlja. I upravo je njihova priča inspirativna jer danas se u prostorijama udruge dva puta tjedno događa vrlo posjećeni eko plac, tu se smjestila i eko knjižnica te je stvoren i prostor na kojem djeca i odrasli uz razne igraonice mogu kvalitetno provoditi vrijeme, te upoznajući susjede stvarati preduvjete za solidarnost u zajednici. U travnju su organizirali i treći Cvjetnjak Vrbana,  druženje građana na malom trgu na Vrbanima. Bojale su se betonske i drvene površine, sađeno je cvijeće, plesalo se, čitalo, sunčalo, jela zdrava hrana.

2

Eko plac Vrbani, foto: Udruga Vestigium

Kritičari kažu kako tranzicijske inicijative ne mijenjaju previše na makroekonomskoj razini (o čemu smo pisali ovdje).Međutim, kako ovakve inicijative dobivaju na brojnosti, počinju dobivati i pozornost političara. Ali, također, naši sugovornici ne smatraju da lokalni rad znači da treba zapostaviti lobiranje i aktivizam na široj razini.

naslovna

Cvjetnjak Vrbana,  foto: Udruga Vestigium

Neki društveni problemi nadilaze lokalno i kvartovsko. Ako se izgradi regionalna spalionica otpada, možemo se pozdraviti s mogućnošću masovnog recikliranja i cirkularne ekonomije, jer će sav iskoristivi ‘otpad’ trebati hraniti spalionicu da bi ona bila isplativa. To su izuzetno skupi projekti koji imaju malo ili nikakve koristi za zajednicu, a otežali bi ikakvu lokalnu tranziciju. Osim toga, živimo u zemlji u kojoj tranziciju često onemogućuju i razni zakoni i pravilnici. Primjerice nije legalno da tvrtka ili obrt pružaju besplatne usluge, osim ako na njih ne plate porez. Na takve probleme nećemo odgovoriti tako da se družimo sa susjedima i razmjenjujemo rabljene igračke i odjeću, zato je nužno ne zaboraviti na ‘klasični’ aktivizam“, ističe Dragičević.

Kako je zagovaranje za bolje politike često dugotrajno i iscrpljujuće, većina ljudi će se ipak prije odlučiti raditi nešto što brže daje rezultate poput sadnje vrta ili kompostiranja. Poanta tranzicijskih grupa nije, međutim, da se ljude usmjeri isključivo na takve aktivnosti već da se kroz lokalno djelovanje osvijeste i za širu sliku.

Ako zagovaranje ostavimo po strani i zakoni ostanu ograničavajući, sve će ostati na razini pojedinaca koji se igraju tranzicije, a masovnije društvene promjene neće biti do neke ozbiljne krize“, zaključuje Dragičević.
Ukoliko želite zakotrljati sličnu priču u vlastitim susjedstvima, Maljković i Dragičević rado dolaze na poziv i rade prezentacije prema dogovoru s lokalcima. Javiti se možete na iph@permakultura.hr.