Nepoželjni građani Rusije
Za razliku od većine zapadnoeuropskih prideova koji su izgubili svoju političku oštricu i pretvorili se u komercijalne spektakle, pride u malom mjestu Visbyju, na švedskom otoku Gotlandu teži tome da bude upravo politčki. Gotland Pride, kojem je ovo tek treća godina svoj program gradi na suradnji s umjetnicima i aktivistima iz cijele Europe i šire koji ovdje imaju priliku razmijeniti svoja iskustva. Na otok je tako ove godine došla i Natasha Schastneva iz Sankt Petersburga. Tu je pokazala svoje fotografije queer osoba iz Rusije, ali i govorila o iskustvu života u Rusiji u kojoj je već skoro tri godine na snazi zakon protiv gej propagande, danas preimenovan u zakon protiv propagande netradicionalnih vrijednosti mladima. U Sankt Petersburgu Natasha radi na Državnom sveučilištu, a u slobodno vrijeme kao fotograf dokumentira svoju LGBTIQ zajednicu.
Natasha je androgenog izgleda i ne voli se rodno odrediti, niti kao žena, niti kao muškarac. Kako u hrvatskom, kao ni u ruskom, jeziku ne postoji neutralni rod za ljudske osobe, pristaje da o njoj pišemo u ženskom rodu, iako se sama ne osjeća kao žena, barem ne isključivo. “Putovnica kaže da sam žena, ali ja se tako ne identificiram. Vjerujem da u meni ima puno više identiteta, kako ženskog tako i muškog“, objašnjava Natasha. A to danas baš nije poželjno u Rusiji. Na poslu često čuje negativne komentare o tome: “Kad ljudi dođu u moj ured traže ženu, a moj izgled im se ne uklapa u predodžbu koju imaju. Valjda im ne izgledam dovoljno ženstveno.”
Inače ju to nije puno brinulo, ali ove godine osvanuo je grafit na zidu ispod njenog prozora i onda je počela ozbiljnije razmišljati o posljedicama koje joj mogu donijeti njen izgled i rodni identitet. “Nije baš najjasnije što piše na grafitu, ali mogao bi se protumačiti kao ‘lezba’. Shvatila sam da moram biti oprezna, od kako je zakon o gej propagandi na snazi ljudi vole zabadati noseve u živote svih koji su im čudni. Jednostavno se ne osjećam sigurno i slobodno u gradu.” Kaže da zakon nije ugasio LGBTIQ scenu u gradu, ali da se sve odvija s više opreza i skrivenije. “Zakon je označio našu zajednicu kao neprijatelja ruske tradicije i ohrabruje ljude u njihovoj mržnji“, priča nam Natasha i dodaje kako se sa zakonom u Sankt Petersburgu pojavila i radikalna grupa НКО “Действие” (neprofitna organizacija Djelo) čiji je cilj razotkriti gej pojedince, posebnu pažnju usmjerili su na učitelje/ce jer zakon izričito kaže da se propaganda ne smije vršiti na djecu. Neki su zbog toga već izgubili posao. U šali dodaje kako se na njihovim stranicama može naći najpotpuniji program LGBTIQ događanja u gradu jer sve prate.
A taj program sastoji se od partija, festivala, ali i uličnih demonstracija. Partiji su svi zatvorenog tipa, tamo se dolazi isključivo preko poznatih osoba. S festivalima je problem malo veći, javna su događanja, pa su česte prijetnje i dojave o bombama zbog kojih je program često prekinut. Na uličnim okupljanjima sve je više protivnika, kojima je zakon dao krila: “Takve se stvari nisu događale prije donošenja zakona o gej propagandi. Ljudi nisu toliko marili za LGBTIQ događanja”.
U takvoj situaciji, gdje cijela scena polako gubi vidljivost, Natasha se odlučila dokumentirati ju. Sve je počelo spontano, imala je aparat i fotografirala. “Ništa drugo nisam mogla napraviti, ovo je jedini trag da postojimo”, pojašnjava svoju potrebu za dokumentiranjem. Donosimo vam njene fotografije kako queer osoba u Rusiji, tako i njihovih protivnika na ulici.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
