Rasipanje strujom ili preduvjet za normalan život?
Zadnjih su desetljeća automati za prodaju postali nezaobilazni u svakodnevici većine stanovnika zemlje. Ako mislite da su oni proizvod našeg vremena, varate se. Povijest tih naprava mnogo je dulja nego što bi se dalo pretpostaviti. Još u antici je osmišljen prvi stroj za prodaju i pripisuje se Herou iz Aleksandrije. Ubacivanjem metalnog novca pomicala se poluga koja je otvarala ventil te je kupac iz starog vijeka dobivao svetu vodu.
Ipak, trebalo je sačekati do industrijske revolucije da bi se u velikim metropolama današnjice pojavili prvi automati čije nasljednike danas koristimo. Potkraj 19. stoljeća, prvo u Londonu pa u New Yorku, uvedeni su strojevi na kojima ste ubacivanjem novčića mogli kupiti razglednice ili žvakaće gume.
Danas je ponuda mnogo veća. Topli i hladni napici, slatki i slani zalogaji, cigarete, prezervativi i tamponi samo su neki od proizvoda koji se često kupuju na takvim aparatima. Najrasprostranjeniji su automati za tople napitke. Nema fakultetske ili uredske zgrade bez jednog. Velika potražnja za kavom nije jedini razlog njihova postojanja. Marža koja se na njima ostvaruje može doseći i 70% pa ih distributeri vole. Prateći trendove u prehrani i razvoj novih tehnologija, automati postaju sve složeniji te udovoljavaju i najizbirljivijim kupcima. Umjesto vodenaste instant kave na koju smo navikli, danas određeni automati čak sami melju zrna kave i nude vrhunski espresso. Umjesto da žicate kovanice od kolega, plaćanje postaje sve lakše, veliki broj aparata u svijetu danas prihvaća kartice ili pak pruža mogućnost plaćanja mobitelom. Umjesto pokvarenih gumbova, na najsuvremenijim automatima može se pokvariti samo touch screen. S druge strane, neki će aparati uskoro postati dio povijesti, antipušački trend koji je zahvatio već dio zemaljske kugle i njegovo formaliziranje u zakonicima učinili su da je sve manje automata za cigarete.
Najraznovrsnije automate ipak nalazimo u Japanu. Tamo su postali dio urbanog tkiva i vizualno određuju mnoge segmente gradova i njihove kulture. Japanci su čak razvili cijelu supkulturu koja se okuplja oko prodajnih automata. Na njima, među ostalim, možete kupiti svježe meso, žive losose, prženu hranu, rižu, iPod, pornografiju, kozmetičke preparate, četkice za zube, donje rublje pa čak i ukrasno kućno bilje.
Veliki bum automata imali su potkraj šezdesetih kada je uvedena kovanica od 100¥. Danas kad većina japanskih automata prihvaća sve načine plaćanja, od gotovine do naloga preko mobilnog operatera, njihov broj se vrtoglavo povećao. Jednostavnost plaćanja i sve bolja ponuda čine automate sve važnijim područjem trgovine. Japan uvjerljivo vodi u broju automata na broj stanovnika. Na svaka 23 stanovnika dolazi jedan automat. Taj su odnos uvjetovali razni faktori, od velike naseljenosti Japana i visoke cijene radne snage do male stope sitnog kriminala i odabira mnogih Japanaca da kupuju u šetnji ili na biciklu.
Danas, iz perspektive Japana uzdrmanog snažnim potresom i nuklearnom te energetskom krizom, otvaraju se novi pogledi na ulogu automata za prodaju u suvremenom društvu. Još početkom devedesetih aktivisti za očuvanje okoliša i protivnici nuklearne energije upozoravali su da ondašnjih 3,6 milijuna aparata troši električne energije koliko daje jedna nuklearna centrala. Premda aparati danas troše manje energije nego prije dvadesetak godina, broj im se gotovo udvostručio. Procjenjuje se da Japan danas ima oko 5,5 milijuna aparata. S dvije nuklearke u kritičnom stanju država se danas suočava s redukcijama električne energije. Lokalne vlasti bile su uputile poziv na štednju struje velikim poduzećima i privatnim potrošačima. Činjenica da automati Coca-Cole, Suntorya, Kirina i drugih u to vrijeme nisu bili isključeni izazvali su bijes mnogih. Posebno su se okomili na aparate s pićima jer istovremeno hlade napitke koji se piju rashlađeni i griju one koji se služe topli te tako troše dvostruko energije. Upravo zbog toga je pokrenuta internacionalna kampanja s apelom Coca-Coli da isključi svojih 980.000 aparata u Japanu. Iz uprave Coca-Cole je pojašnjeno da su poduzeli sve mjere štednje, ali ne i potpuno isključili aparate. Iz tvrtke Kirin poručeno je da njihovi aparati i dalje rade jer pružaju normalan život ljudima i u situacijama kao što je ova.
Tako je elementarna nepogoda u Japanu otvorila pitanje suvremenog konzumerizma. Jesu li aparati za prodaju koji 24 sata dnevno pružaju mogućnost instantnog zadovoljavanja naših potrošačkih hirova uistinu postali toliko nezamjenjivi da bez njih ne možemo ni u najtežim trenucima. Ili su samo obijesni i nepotrebni potrošači energije? Odgovor se vjerojatno krije u perspektivi iz koje gledate na problem.
Tonči Kranjčević Batalić
