Što je meni naša borba dala

U Galeriji Nova, u Teslinoj 7, u Zagrebu u tijeku je izložba “Početi najbolje što se može” sljedećih autora: Andreja Kulunčić, grupa Direktna demokracija u školi, Novi sindikat, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju/BRID, Luka Juras, autor grafičkog oblikovanja izložbe i koautor signalizacije te Mirna Horvat, autorica prostornog oblikovanja izložbe i koautorica signalizacije.

2

Projekt “Početi najbolje što se može” dio je dugoročnog multidisciplinarnog istraživačkog projekta “Kreativne strategije” koji obuhvaća teorijska istraživanja, umjetničku produkciju i procese kritičke refleksije. Projekt je započela Andreja Kulunčić 2010. godine s ciljem mapiranja i poticanja kreativnih strategija i konkretnih platformi za artikulaciju društvenih problema te pružanje podrške traženju njihovih rješenja na mikro i makro razinama. Polazišna točka projekta jest potencijal samorganizacije pojedinaca i grupa za umrežavanje i jačanje zajedničkog političkog djelovanja. Uz istraživačko-aktivistički dio, koji se realizira u suradnji sa širokim brojem sudionika, dio projekta čini i umjetnička produkcija realizirana u nekoliko zasebnih modula.

3

Dosad su u sklopu Kreativnih strategija realizirana dva modula, a treći se upravo inaugurira u Galeriji Nova pod nazivom Početi najbolje što se može. Treći modul bavi se aktualnom problematikom samoorganiziranja radnika i drugih građanskih inicijativa u hrvatskom kontekstu te razmatra širi niz društvenih tema.
U okviru projekta Andreja Kulunčić pozvala je na suradnju grupu Direktna demokracija u školi i Novi sindikat, te niz formalnih i neformalnih grupa koje su mahom proizašle iz studentskog plenuma 2009. godine, grupe poput BRIDA-a, Ženske Fronte, Fem Fronte ili pak Prava na grad, a uz njih i niz drugih organizacija i pojedinaca koji su u projekt uključeni brojnim diskurzivnim aktivnostima tijekom trajanja izložbe ili su sudjelovali u stvaranju početnice zajedničkog djelovanja.

5

Kontekst trećeg modula određen je erozijom socijalne sigurnosti, masovnom nezaposlenošću i nestabilnim uvjetima tržišta rada u Hrvatskoj unutar čega se izdvajaju ključne teme: novo siromaštvo, samoorganiziranje radnika, direktna demokracija, društvena solidarnost, samoorganizirane građanske inicijative i kontekstualna teologija. Uz niz aktivnosti koje uključuju radionice, predavanja, tribine i projekcije vezane uz glavne teme projekta, središnji element projekta koji se predstavlja u Galeriji Nova realizira se u formi prenosive modularne prostorne jedinice koju su kreirali svi sudionici projekta. To je prostorna i prenosiva instalacija koja uz to što kreira prostorni okvir diskurzivnih događanja istodobno funkcionira i kao svojevrsna početnica –”toolkit” – s pojmovnikom, arhivom dosadašnjih borbi i literaturom iz područja sindikalizma, direktne demokracije, feminizma, praktične teologije i angažirane umjetnosti s ciljem edukacije, informiranja i otvaranja dijaloga. Model početnice metafora je i poticaj zajedničkom djelovanju, ali i konkretan edukativni alat namijenjen korisnicima koji potiče stjecanje znanja u iznalaženju alternativnih rješenja u politički nefunkcionalnoj svakodnevici.
Iz Galerije Nova “toolkit” putuje po manjim gradovima Hrvatske i regije s ciljem edukacije, informiranja, otvaranja dijaloga, umrežavanja i prezentacije, te arhiviranja dotadašnjih materijala.

6

10

Izložba u Galeriji Nova, uz treći modul, predstavlja i dijelove prethodnih modula Kreativnih strategija koji su bili vezani uz teme javnog prostora i zajednice. Izložba pokušava izdvojiti iz prethodnih modula one elemente koji aktivno rezoniraju s temama samoorganiziranja pojedinaca u različitim zajednicama te strategije otpora usmjerene prema transformaciji društva. Prvi modul je tijekom 2010/2011. analizirao status i funkciju javnih prostora, a na temelju tih istraživanja realizirana je izložba Otkloni svakodnevice o samoorgaziranju stanara zagrebačke Mamutice u poboljšanju svakodneviceu galerija Emil Filla (Usti nad Labem).

13

Realizacija drugog modula od 2011. do 2014. bavila se temom zajednica u specifičnom kontekstu samoorganiziranja unutar deprivilegiranih dijelova Mexico Cityja.Na temelju tog istraživanja nastala je izložba Conquering and Constructing the Commom koja je uključila i predstavila brojne lokane zajednice u Museo Universitario da Arte Contemporaneo u Mexico Cityju. Iako je Meksiko, primjerice, specifična sredina s dugom tradicijom samoorganiziranja unutar deprivilegiranih zajednica, analizom oblika samoograniziranja recentni zagrebački projekt izravno se nadovezuje na iskustva i ideje meksičkog projekta te, kao i u Meksiku, uključuje kao svoj središnji dio niz diskurzivnih aktivnosti tijekom trajanja izložbe.

1

Kako intervencije u socijalnim prostorima djeluju u umjetničkom sustavu te kako koristeći resurse svijeta umjetnosti intervenirati u socijalni pejsaž – ključna su pitanja koja kontinuirano određuju rad Andreje Kulunčić. Njen je rad od samog početka inkluzivnog karaktera, bilo da surađuje s radnicama u firmi pred stečajem (Nama-1908 zaposlenika, 15 robnih kuća); radnicima imigrantima (Bosanci van!), bivšim zatvorenicima (Novi zatvor); ilegaliziranim ljudima (1franak=1glas); maloljetnim trudnicama (Tinejdžerska trudnoća) ili oboljelima od depresije i shizofrenije (U Krugu, Vrapčanski jastuci, Destigmatizacija) za umjetnicu je ključno artikulirati potisnute, prešućene i često krivo interpretirane društvene probleme, senzibilizirati javnost, ali i aktivno uključiti i osnažiti društveno marginalizirane subjekte i zajednice.
Čitav niz prethodno realiziranih projekata (poput O stanju nacije ili Sightseeing) činili su vidljivijima sive zone neoliberalnih desnih europskih politika i markirali njihove fašistoidne tendencije. Nakon serije srodnih radova umjetnica se 2009. okrenula drukčijoj vrsti angažmana koji se temelji na mogućnostima zajedničkog djelovanja na široj platformi, a upravo je to pokretačka ideja Kreativnih strategija. Svjesno koristeći resurse umjetnosti kako bi se uspostavila šira infrastrukturna podrška oblicima društvenog djelovanja, ovaj projekt ne odbacuje umjetnost kao svoju ishodišnu točku, već, počinjući najbolje što može, koristi izložbu kao moguće mjesto kritičke pedagogije u kojoj umjetnost nije isključivo sredstvo reprezentacije već i kohezivna sila sposobna mobilizirati ideje, otvoriti diskusiju i potaknuti akcije djelovanja.

Radno vrijeme Galerije Nova je od utorka do petka od 12 do 20 h, subotom od 11 od 14 h.
Kustoska podrška i organizacija: Martina Kontošić@WHW i Što, kako i za koga/WHW
Izložba je otvorena do 30.lipnja 2014.

U nastavku pogledajte video Što je meni naša borba dala?

autorica koncepta: Andreja Kulunčić
snimatelji: Martin Beroš i Bruna Nedoklan
montaža: Maida Srabović
koordinator sudionika: Bojan Nonković
sudionik videa, suradnik na konceptu i sukoordinator sudionika: Tomislav Kiš
sudionici u videu: Dragutin Varga (Itas); Ivan Grošek (Jedinstvo); Minja Saracco (Pirotehničari); Marinko Vidaković (bivši zaposlenik Croatia Busa)
asistentica produkcije: Martina Kontošić / WHW
produkcija: Što, kako i za koga/WHW i Udruga MAPA
Kinoklub Zagreb, najam opreme
Zagreb, 2014.