Što se sve događalo na Marjanu

marjan00a


* Duška Boban / foto: Siniša Štambuk

Uoči prve godišnjice velikog prosvjeda građana na Prvoj vodi, kojim je poslana jasna poruka nadležnima da Splićani od Marjana kao mirne javne zone neće odustati, na nepošumljenom dijelu te marjanske plaže 16. siječnja niknuo je novi alepski bor. Godišnjici borbe prethodila je i izjava novog ministra graditeljstva i prostornog uređenja Ivana Vrdoljaka za Jutarnji list da gradnje ugostiteljskog objekta na prostoru PŠ Marjan neće biti.

Nakon nasilnih izmjena GUP-a te kasnije degradacije PŠ Marjan u C zonu zaštite, tj. zonu od isključivo lokalnog značaja, građani Splita okupili su se oko Inicijative za Marjan i u prethodnu godinu dana dokazali da u gradu osim flegme postoji i dišpet. Akcije Inicijative popratili smo tijekom protekle godine, a ovom prilikom donosimo vam razgovor s Duškom Boban, glasnom i jasnom aktivisticom Inicijative za Marjan.

Prošla je godina dana od okupljanja tisuća građana na Prvoj vodi u borbi za javni prostor grada. Građani Splita jasno su dali do znanja da Marjan prepoznaju kao javni prostor koji ne žele prepustiti privatnim interesima. Može li se izjava ministra Vrdoljaka tumačiti kao kraj borbe, tj. da su i nadležne institucije i ministarstva spremna štititi javno dobro?

Izjavu ministra Ivana Vrdoljaka doživljavamo početkom nove etape u borbi za Prvu vodu i Park-šumu Marjan u cijelosti. Naime, do sada smo bili usredotočeni na dokazivanje odredbi, koje su jasno navedene i u spornome GUP-u, a po kojima gradnja unutar granica PŠ Marjan nije moguća do donošenja plana višeg reda – Prostornog plana područja posebnih obilježja za PŠ Marjan (PPPPO-a). Nalaz urbanističke inspekcije iz lipnja 2011., na koji se ministar Vrdoljak referira, također se temelji na odredbama GUP-a po kojima nije moguća gradnja prije donošenja PPPPO-a.

Izradi PPPPO-a Inicijativa za Marjan se priključila putem potpisanog sporazuma sa županijom. Međutim, već nakon nekoliko radnih sastanaka sa županijskim upraviteljima potpisana je koalicija HDZ-HGS pa se među njima mogla osjetiti sklonost da se kroz PPPPO afirmiraju graditeljske ambicije naznačene u GUP-u, iako je isti po definiciji plan koji treba dodatno ojačati zaštitu nekog područja. Primjera radi, spomenut ću iskaze voditelja izrade PPPPO-a g. Nike Mrčića, po kojima je gradnja na pošumljenom dijelu Prve vode moguća temeljem “Zakona o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja”, iako u čl.1. tog Zakona jasno stoji da se isti ne odnosi na “građevine koje se namjeravaju graditi u zaštićenom području prirode”.

S druge strane, i dalje smo izloženi izjavama Nevenke Bečić i Željka Keruma koji ne priznaju zakonske odredbe i tumačenja nadležnog Ministarstva pa obmanjuju javnost tvrdnjama da su parcele u vlasništvu Fani Horvat prema GUP-u građevne. Ipak, mi smo im zahvalni na tom nesvjesnom ukazivanju na činjenicu da su neki drugi lokalni urbanisti prije dolaska Željka Keruma na vlast zaista pokušali omekšati zaštitu PŠ Marjan. Tako su izrađivači GUP-a na nešto ranije denacionalizirane pošumljene parcele Prve vode uvukli potencijalno građevne zone, a pojam park-šume znatno suzili i dodijelili ga samo dijelovima iznad Šetališta M. Tartaglie i Šetališta I. Meštrovića, ignorirajući stabla koja rastu do samog mora. Mislimo da se radi o zlonamjernoj tendenciji razvijanja “poticajnog nukleusa za kreiranje šireg urbanog konteksta sjevernog dijela poluotoka Marjan”, kako ilustrativno navodi program natječaja raspisan za Prvu vodu.

Srećom, Ministarstvo kulture je u zahtjevima koje je u veljači 2011. dostavilo izrađivačima PPPPO-a zatražilo da “moguću gradnju plažnih građevina treba planirati na način da budu manjih dimenzija na manje vrijednim površinama koje nisu obrasle šumom”. Po novom, zaštita prirode spada pod Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, za koje se nadamo da će podržati navedeni uvjet i na taj način onemogućiti da se kroz PPPPO provuče gradnja na pošumljenim plažnim površinama, koja se ionako ne može pravdati nikakvim strukovnim razlozima.

Sve ovo napominjem kako bih istakla apsurdnu situaciju koja nas tjera da u centraliziranoj državi, kakva je Hrvatska, dodatno potičemo moć centralne uprave kao jedinu šansu za obranu od predstavnika lokalne vlasti.

Naša očekivanja vezana za dugoročnu zaštitu Marjana zato su sada zaista usmjerena na tri ministarstva nove vlade: Ministarstvo kulture, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Značaj je Marjana višeslojan i nipošto jednoznačan, pa je njegovo očuvanje istovremeno važno i kao očuvanje prirode i kao očuvanje kvalitete života grada, sa zajedničkim nazivnikom u vidu iznimne nacionalne kulturno-povijesne vrijednosti. U Inicijativi smo uvjereni da Marjan zbog svoje važnosti za širi nacionalni socio-kulturni kontekst zaslužuje i eventualno kreiranje lex specialisa ukoliko se postojeće norme zaštite ne pokažu dovoljno protektivnima na svim razinama njegovog značaja.

U svrhu ukazivanja na problem te podizanja svijesti građana o Marjanu kao javnom dobru svih građana Splita, Inicijativa za Marjan je organizirala akcije koje izlaze iz okvira uobičajenih demonstracija. Možeš li čitateljima reći više o tome zašto se Inicijativa odlučila boriti upravo na ovakav način te kako su nastajale ideje za pojedine akcije?

Suvremeni način života dio je splitske javnosti udaljio od navike provođenja slobodnog vremena u javnom prostoru. Centar se prazni od sadržaja koji bi mogli držati ljude tijekom cijele godine na gradskim ulicama, a puni se dosadno ujednačenom ugostiteljskom ponudom čiji se velik dio pauzira izvan turističke sezone. Tako se briše memorija grada, i dok se rupe u svijesti građana liječe skupim tretmanima u shopping centrima, još će se lakše manipulirati prostornim planovima i zaštitama kako bi se prenamijenile zelene gradske površine u građevne, ili pješačke zone u prometne, baš kao što se to događalo na Prvoj vodi, perivoju Kaliterna na Bačvicama, u obuhvatu natječaja u Teslinoj ulici ili u pješačkoj zoni kod bedema Contarini.

Iako je Marjan daleko od neposjećenog, ovo su premise koje nas vode pri osmišljavanju akcija kojima želimo ukazati na namjerno komunalno zapuštanje dijelova Marjana kako bi mu prava vrijednost pala i postala podložna provođenju komercijalizacije bilo kojeg tipa.

U redovima naše organizacije nalaze se oni koji imaju iskustva i znanja s područja izlagačkih i izvedbenih praksi, vizualnih komunikacija, esejistike, novinarstva, odnosa s javnošću, ali i iščitavanja prostornih planova.

Do sada smo organizirali dva koncerta, jedan u Botaničkom vrtu kojeg je popratilo protestno odnošenje uvelih lončarica pred Banovinu i koncert suvremene glazbe u tzv. Vrtlu palače kojeg se htjelo zamijeniti novim štekatom; u suradnji s Multimedijalnim kulturnim centrom organizirana je izložba obiteljskih fotografija snimljenih na Marjanu koju su građani sami postavljali; potom fotosafari na “divlju” gradnju u PŠM; izrada grafita na zidu od bloketa pored Vile Dalmacije kojim se onemogućuje javno korištenje pomorskog dobra; blagdansko kičenje bora na Prvoj vodi, kao i još nekoliko nepotpisanih akcija. U pripremi su još dvije akcije koje ne bi trebale biti jednokratne, već bi nastojale uvesti nove navike primjerenog korištenja dragocjenog marjanskog prostora.

Borba za Marjan nije borba iz dišpeta Kerumu. To je borba za zaštitu javnog prostora od privatnih interesa, borba koja se vodi i na drugim mjestima u Hrvatskoj. Uz dubrovački Srđ te izgubljeni zagrebački Cvjetni, Marjan je slučaj o kojem se dosta priča. Što nam ova priča govori o gradu i njegovim građanima?

Iako sam se u obranu Marjana dala impulzivno, iz ljutnje zbog planirane devastacije sjeverne strane Marjana koja predstavlja rijetko preživjelu vrijednost grada, moram priznati da me danas u djelovanju dodatno motivira saznanje da je sve veći dio kritički nastrojene javnosti spreman na odbacivanje žalopojki i samosažaljenja te da se optimizam i samosvjest građana gradom, pa i državom, širi. S obranom Marjana u Splitu identificirali su se različiti društveni slojevi i dobne skupine, različiti svjetonazori pomirili su se u prepoznavanju zajedničkog javnog dobra. Sve je nevidljivija licemjerna podjela na fetive i došljake, na obrazovane i neuke, jer je danas jasno da su neki obrazovani i fetivi surađivali s nekim neukim došljacima u planiranju agresije na pošumljene dijelove Marjana. Čini mi se da je u ovoj borbi za javni interes Marjan nadrastao simbol Splita i postao simbolom grada – jer sretan grad nema jedan identitet, već je sačinjen od različitih identiteta koji se prožimaju i nadopunjuju u usklađenom suživotu.

Iako dio javnosti novi val angažmana Splićana za ostvarivanje javnog interesa, ne samo za Marjan nego i za staru gradsku jezgru, doživljava kao širenje utjecaja iz Zagreba, Split se zadnjih desetak godina u nekoliko navrata dokazao kao urbana sredina koja ima zainteresiranu javnost kao i znanstvenike, novinare i kulturne djelatnike koji reagiraju na tranzicijske transformacije grada, ponekad skromno, ponekad dugotrajno, a ponekad i s opipljivim rezultatima, kao u slučaju rušenja AFCO projekta davne 2000-te.

S obzirom da smo portal na kojem arhitektura zauzima važno mjesto, postavit ću ti i pitanje kako si zadovoljna suradnjom s arhitektima. O zajedničkoj platformi Inicijative za Marjan i DAS-a već smo ovdje pisali.

Da ste me o suradnji s DAS-om pitali u lipnju 2011., kada je zainteresirana javnost već uspjela dobiti negativno mišljenje o gradnji na Prvoj vodi od urbanističke inspekcije, a bez pomoći novoizabranog DAS-a, očekivano bih bila nezadovoljna ulogom ove strukovne udruge u životu grada.

Da je pitanje stiglo prije otprilike tri mjeseca, u listopadu, zadovoljstvo bi bilo evidentno, zahvaljujući urbanističkoj radionici na temu Marjana koju je organizirao DAS i na koju smo bili pozvani zajedno s Društvom Marjan. Iz niza prezentacija koje su izradili studenti i mladi arhitekti pod mentorstvom svojih profesora, dalo se zaključiti da splitski arhitekti ne podržavaju promet osobnim automobilima u PŠM niti izgradnju novih samostojećih objekata. Grupa čiji je zadatak bio promišljanje prenamjene postojećih objekata nije ponudila nikakve neprihvatljive sadržaje poput ugostiteljskih ili smještajnih kapaciteta.

U tom trenu, najvažniji razlog mog zadovoljstva proizlazio je iz završne rasprave, gdje je dogovoreno da će DAS zajedno s Inicijativom za Marjan i Društvom Marjan definirati zajedničku platformu stavova vezanih za održivost Marjana kao mirne rekreativne zone svih Splićana. Od tog sastanka pa do danas nismo primili poziv za nastavkom suradnje, što samo po sebi ne bi bio toliki problem da u međuvremenu nije pokrenuta procedura za izdavanje posebnih uvjeta za građenje na Prvoj vodi, i da u istom tom trenu nismo ponovo zatražili pomoć DAS-a.

Očekivali smo da će DAS pokazati veći interes za uključivanje obrane kako Marjana tako i časti struke, jer mislimo da se Latebrinog projektanta Nenu Mikulandru moglo prijaviti Komori arhitekata na osnovu nepoštivanja prostorno-planske dokumentacije. Čast struke okaljao je i prvi čovjek splitskog urbanizma, Kerumov kućni arhitekt Zoran Jeramaz, koji je obmanjivao javnost tvrdnjama da je PPPPO tek nekakva izmišljotina nestručne javnosti.

DAS je, osim sankcijskim mjerama prema svojim članovima, mogao pomoći i tako da se javno odredi prema gradnji na pošumljenom dijelu Prve vode. Uostalom, ovo je novoizabrano predsjedništvo DAS-a već javno reagiralo protiv anakrone ideje gradske vlasti za postavljanjem spomenika na Rivi, kao i u svezi spornog Plana upravljanja starom gradskom jezgrom. Na Prvoj vodi provodio se najproblematičniji natječaj koji se spominjao u Hrvatskoj vezano uz Split u protekloj godini, iz kojeg su isplivale na vidjelo mnoge proceduralne tj. etičke slabosti vodećih urbanista grada, pa se nameće pitanje zašto istu praksu DAS nije primijenio i u slučaju Prve vode.

Osobno se još uvijek nadam da će DAS pravovremeno zatražiti pravo sudjelovanja u izradi PPPPO-a za PŠ Marjan, osobito ako će zahtjevi splitskih arhitekata biti usklađeni s mišljenjem Ministarstva kulture, kojeg sam već navela.