Stop internetskoj cenzuri!

Danas ćemo utihnuti s jednim postom i umjesto da vam pružimo arhitektonski, dizajnerski ili umjetnički sadržaj, priklonit ćemo se tisućama internetskih stranica koje su digle svoj glas zamračujući svoje sadržaje, protiv zakona nazvanog SOPA (Stop Online Piracy Act) i PIPA (Protect IP Act), kojeg je donio američki Kongres uz podršku mnoštva kompanija – filmske, diskografske, farmaceutske, medijske.

Riječ je o zakonima koji bi trebali primjereno štititi autorska prava i odnositi se samo na stranice s hostingom u SAD-u, no dublje gledano, ovaj zakon je sklon manipulaciji svog sadržaja na internetu, i konstantnim nadzorom nad svim informacijama koje se distribuiraju, što nikako ne može biti geografski određeno.

Stranica koji ne udovolji zakonskim regulativama SOPA-e i PIPA-e bit će jednokratno blokirana, a u takvoj situaciji male stranice neće biti u mogućnosti obrane. Velike televizijske i glazbene medijske kuće u takvoj bi situaciji mogle ukinuti izvore financiranja svojim stranim konkurentima, čak i u slučaju da autorska prava nisu ugrožena. Veći dio stranih stranica bit će stavljen na „Crnu listu“, što znači da se neće moći prikazivati u glavnim pretraživačima.

U protest se među prvima uključila engleska inačica Wikipedije, koja je na 24 sata zaključala svoj sadržaj, odjenula crno i istaknula parolu „Zamislite svijet bez slobodnog znanja“.

No u protest su se uključile i stranice poput Huffington Posta, Boing Boinga, Craiglista, ali i kompanije poput Googlea, Facebooka, Twittera i LinkedIna koje su još prošle godine objavile pismo u New York Timesu u kojemu su istaknuli da bi donošenje ovakvih zakona moglo ugroziti inovacije internetskih kompanija i stvaranje novih poslova, kao i nacionalnu cyber sigurnost.

Do danas nismo mogli zamisliti svijet bez interneta, informacija, a od danas i sve do veljače kada bi se trebalo odlučiti o konačnom usvajanju zakona, promislite što bi to sve moglo značiti. Činjenica da bi vrhunac tehnološkog napretka mogli prepustiti dominaciji korporacija, ne znači da ćemo više vremena provoditi na zraku ili u knjižnicama, već da je pitanje slobode govora po nebrojeni put dovedeno u pitanje.

„Najbolje stvari u životu su besplatne, a za sav internet sadržaj koristite karticu“, mogla bi postati naša budućnost.