Mediated Matter istraživačka grupa na američkom MIT-u, pod vodstvom profesorice Neri Oxman, istražuje načine na koji priroda i visoka tehnologija surađuju u stvaranju novih materijala i struktura.
Silk Pavillion, nedavno satkan u njihovom laboratoriju, inspiriran je sposobnošću ličinke dudova svilca da iz jednog komada svilene niti (dužine oko 1 km) generira čvrstu trodimenzionalnu strukturu – delikatnu čahuru u čijoj se privatnosti, u prirodnim uvjetima, odvija metamorfoza ličinke u leptira.
Osnovnu konstrukciju paviljona čini 26 poligonalnih panela izvedenih od jedinstvene svilene niti razapete na metalnu konstrukciju. CNC stroj, zadužen za postavljanje konstrukcije, koristi algoritam koji oponaša način na koji ličinka gradi čahuru u prirodi. 6500 ličinki dudova svilca zatim je aplicirano na konstrukciju, pušteno da slobodno gmižu istom te svojim tkanjem ispune ‘negativne’ prostore.
Pokazalo se da ličinke preferiraju tamna, manje osvijetljena područja, što je rezultiralo varijacijama u gustoći i teksturi svilene ovojnice. Djelomično nepredvidiva – bazirana na životinjskom instinktu, a djelomično računalno generirana, novonastala biomimetička struktura istodobno je i predimenzionirana čahura kukca i funkcionalni arhitektonski prostor.
Odrasli leptir može položiti 1.5 milijuna jajašaca iz koje će nastati kolonija ličinki koji mogu satkati čak 250 ovakvih paviljona.
Krajnji cilj ovog projekta je prevladati postojeća ograničenja tehnologije 3d printanja oponašanjem procesa iz prirode. Više o samom projektu ovdje.