Teret ljubavi

Kao simbol vječne ljubavi negdje od 2000. godine na raznim javnim ogradama, mostovima i lampama europskih gradova počeli su se pojavljivati katanci. Taj relativno nov urbani običaj koji prakticiraju mladi zaljubljeni parovi nalaže da par katanac sa svojim imenima zakači i zaključa te u ime vječne ljubavi ključ baci u obližnju rijeku.

Samo porijeklo običaja nije poznato, ali jedan od njegovih najstarijih spomena vodi nas u susjednu Srbiju, i to u vrijeme prije Prvog svjetskog rata. Priča kaže da se učiteljica Nada zaljubila u oficira Relju te su se zaručili. Rat je Relju odveo u Grčku, gdje se on zaljubio u drugu djevojku i prekinuo zaruke s Nadom. Nada je umrla od nesretne ljubavi. Nakon toga su djevojke iz Vrnjačke Banje, odakle su prema priči bili Nada i Relja, da bi osigurale vječnost svojoj vezi, katance s vlastitim imenom i imenom partnera stavljale na ogradu mosta na kojem su se navodno susretali Nada i Relja. Ta praksa dobila je ponovni uzlet nakon što ju je Desanka Maksimović spomenula u pjesmi Molitva za ljubav. Je li taj skoro stoljeće star običaj utjecao na novi trend, nema dokaza.

Ta praksa danas postoji na poznatim lokacijama Pariza, Madrida te u Litvi, Mađarskoj i nekoliko gradova u Italiji. Možda najpoznatiji europski primjer je most za željeznički promet Hohenzellern u Koelnu, ali katanci se danas nalaze čak i na Kineskom zidu. Gradske se vlasti najčešće protive tom običaju, ali ne mogu puno protiv ljubavi mladih.

Ovih je dana u Italiji pokrenuta velika polemika oko ljubavnih katanaca. Dok na ostalim mjestima najčešće nije jasno porijeklo te prakse, u Italiji se ona razvila nakon izlaska popularnog ljubavnog romana “Ho voglia di te” – Želim te autora Federica Mocciae. Roman, prema kojem je poslije snimljen film, izašao je 2006., a u njemu mladi zaljubljeni par zakači katanac sa svojim imenima u znak ljubavi na poznati rimski most Milvio. Otada su milijuni mladih parova svoju ljubav odlučili izraziti na taj način. I tu je došlo do problema jer su mladi odabrali najpoznatije talijanske kulturno-povijesne spomenike kao mjesta za ljubavne katance. Tako je policija s firentinskog Ponte Vecchia skinula 5000 katanaca, a gradonačelnik je uveo kaznu od 43€ za prekrišitelje zabrane.

Najnovija polemika dolazi iz Venezije. Mladi su prvo odabrali drveni most Ponte dell’Accademia, ali sada su prešli i na Ponte Rialto, kameni most iz 16. stoljeća s lukovima i centralnim trijemom. Iz Ureda za kvalitetu grada (Ufficio qualità urbana) poručuju da je ugled Venezije kao romantičnoga grada otišao korak predaleko i da ta nova praksa nanosi štetu važnim kulturno-povijesnim spomenicima. Stefanija Battaggia iz gore spomenutog ureda naglašava da je praksa vješanja katanaca na spomenike nezakonita i hrđa koju katanci puštaju šteti kamenu. I talijankse dnevne novine La Repubblica osudile su tu praksu objavljujući na naslovnici tekst koji poziva na kazne od 3000€ za prekršitelje koje su proglasili vandalima. Toj strogoj osudi usprotivili su se mladi, ali i autor romana koji je potaknuo praksu u Italiji.

Taj je problem u Rimu riješen tako da se poštuju kulturno-povijesni spomenici, ali ne na štetu kulture i prakse mladih. Rimski gradonačelnik naložio je da se postave posebne rešetke namijenjene isključivo ljubavnim katancima. Sukoba oko katanaca bilo je i u Koelnu, gdje je Deutsche Bahn tražio zabranu vješanja na Hohenzellern, ali su popustili pod pritiskom javnosti.

S pariških mostova katanci su nestali bez traga, a gradska uprava nije preuzela odgovornost za njihovo skidanje.Međutim, kako su brzo nestali, tako su brzo Parižani zakačili nove, posebno na Pont de l’Archevêché.

Kako će se pak riješiti venecijanski slučaj, još nije poznato.