

Prosječni poznavatelj primijenjenih umjetnosti dizajn obično zamišlja kao više ili manje slobodnu organizaciju vizualnih elemenata. No, japanski glazbenik i umjetnik Yuri Suzuki ni po čemu nije prosječan. Vizualnu komponentu dizajna namjerno je (ali ne i potpuno) zanemario, a u fokus svog osjetilnog aparata stavio je – zvuk.
Na svojim internet stranicama, ovih dana, predstavio je radnu verziju svog projekta za PAD, tzv. „The Sound of the Earth“. Crna kugla uokvirena metalnom konstrukcijom, koja na prvi pogled izgleda kao svemirski objekt nepoznatog porijekla koji će nas uvući u sebe ako mu se previše približimo, uređaj je za reproduciranje zvuka, svojevrsni fonografski model zemljine kugle, trodimenzionalni vinilni zapis čiji se utori podudaraju s rubovima geografskih kontinentalnih masa.
Svaka država predstavljena je drugačijim zvukovima koje je, za potrebe ovog projekta, Yuri snimio prilikom svog četverogodišnjeg lutanja svijetom – bila to tradicionalna narodna glazba, nacionalna himna, popularna glazba ili govor. Dok gramofonska igla, pričvršćena na metalni okvir, u zamišljenim pravilnim putanjama grebe površinu mistične kugle, uređaj odjekuje neobičnim, gotovo uznemirujućim tonovima, kao da je neka vrsta radio prijamnika koji detektira signale iz udaljene galaksije, a ne našeg planeta.


Ono što je Yurija potaknulo da se upusti u ovaj konceptualno zanimljiv, ali tehnološki zahtjevan projekt, njegova je bojazan da će glazba, kao fizički zapis, opipljiva materija, u jednom trenutku u potpunosti nestati.

„The Sound of the Earth“ neodoljivo podsjeća na jedan, ne toliko umjetnički koliko znanstveni projekt – „Voyager Golden Record“ Carla Sagana. Dok na Saganovoj ploči možemo čuti pjesme kitova i ptica, Beethovenovu V. simfoniju ili pak Armstrongov melankolični blues, Yurijev snimak karakterizira odsustvo ikakvog ritma ili harmonije, no oni ipak imaju jednu zajedničku notu, i to onu humanu.
Testirajte svoj prag tolerancije i poslušajte cijelu izvedbu ovdje.