Upoznajte skrivene strane Knežije
Postoje kvartovi koji ljude očaraju na prvi pogled, njihova imena se pronose turističkom literaturom, internetom, usmenom predajom, oni stvarno ili „re-kreirano“ prenose svoju sliku svim svojim posjetiocima. Na zagrebačkom nivou u tom bismo kontekstu mogli govoriti o Gornjem gradu ili možda Pantovčaku, Tuškancu, Šalati … pa i Jarunu, Maksimiru.
Postoje i njihovi antipodi, kvartovi čija imena bude drugačije misli – Sesvetska Sopnica, Kozari bok, Žitnjak, Jankomir, Ferenčica … naravno, i tamo žive ljudi, mnogi čak i posve dobro, usprkos svim značenjima koja se u svakodnevnom govoru vezuju uz te kvartove, bilo opravdano bilo posve neopravdano (molim vas, tko od vas, čitalaca, zna kakav je život na Žitnjaku i kada ste posljednji put bili tamo?).
A između te dvije krajnosti je dugi niz kvartova koji su se na toj zamišljenoj skali smjestili negdje oko sredine. I svaki od njih ima neku svoju priču, neki svoj niz ugodnih i neugodnih mjesta, lokalnih priča, zanimljivosti … koje, ako ne živite u njima ili vas život nije sa tim kvartom povezao na neki drugi način, uopće ne poznajete.
Pogledajmo, recimo, Knežiju. Većina ljudi je doživljava tek kao kulisu za vrijeme vožnje Zagrebačkom avenijom ili Selskom cestom, no isplati se zaviriti joj „pod kožu“, bolje je upoznati. Imao sam tu šansu tokom četiri godine koliko sam svojedobno živio u njoj, a od tada ju više ili manje redovno posjećujem … ajmo virnuti u njeno srce!
Knežija je pomalo neobičan kvart: geografsko mu je središte kod sjecišta Ujevićeve ulice sa ulicom Knežija i Albaharijevom ulicom, tamo se nalazi i Park Hrvatskog proljeća, najveća prodavaonica u kvartu, ordinacije bivšeg Doma zdravlja, pošta, knjižnica. Dakle, sve predispozicije za pravi punokrvni centar su tu, no on je više mjesto kroz koje većina ljudi prolazi, dok se tek rijetki zadrže malo duže, najčešće u kafiću sjeverno od Konzuma ili na početku Albaharijeve ulice. Dosta njih, pogotovo mlađi, radije prošeću do krajnjeg juga kvarta, novih zgrada koje gledaju na Jadranski most i koje vrve mladošću kojom se hrane iz Studentskog doma s druge strane ceste. Južna strana, golema fasada koja pozdravlja sve vozače koji stižu preko Jadranskog mosta, skriva živost, dok se na sjevernoj strani, iza tog golemog zida, skrivaju nekadašnji filmski studiji „Ocean filma“, koji sada stoje devastirani nakon što su lokalni huligani iz njih istjerali skvotere iz prvog pravog zagrebačkog skvota u njima (to je bila preteča AKC Medike) te Osnovna škola Horvati, druga najstarija osnovna škola Trešnjevke, koja se na tome mjestu nalazi od 1895. godine.
Okrenimo leđa tom mravinjaku kafića i pogledajmo na sjever: naći ćete se u spletu uskih uličica koje su preostale iz vremena kada je Knežija još bila tek „predgrađe“ Trešnjevke, odnosno hrpa kućica uz nekadašnje selo Horvati. S istočne je strane, tik uz željezničku prugu, velika čistina na kojoj su mještani stolove za stolni tenis preuredili u „vrtnu garnituru“ za odmor (nekad su za sunčanih i vrućih dana iznad stolova razapinjali ceradu!). Ima nečeg posebno primamljivog uz večernju trač-partiju na toj livadi dok pored vas prolaze vlakovi!
U blizini južnog ruba čistine nalazi se atelje kipara Marina Marinića ispred koje u grmlju, teško primjetna, stoji skulptura „Stanje duha“, brončani striček tužna lica i pogrbljene siluete. A malo dalje nalazi se posve svjetovan mini-motodrom „Ayrton Senna“ kojim povremeno jure maleni modeli trkaćih auta.
Prema planovima taj će zeleni koridor jednog dana postati glavna prometnica, tzv „produžena Šarengradska“, koja će povezivati Jadranski most i Aveniju Vukovar, no taj projekt je na čekanju već više desetljeća i sigurno će još mnoge godine proći dok se on ne ostvari … a do tada možete nesmetano uživati u miru čistine i pogledu na vlakove.
Druga točka tišine i mira Knežije nalazi se između Ujevićeve ulice i poljana zapadno od nje. Kroz taj zeleni pojas prolazi omiljena mi knežijanska staza koja krivuda između zgrada zaobilazeći meni osobno jedno od najljepših dječjih igrališta tog kvarta. Drugo najljepše se nalazi sa druge strane Ujevićeve ulice, sjeverno od Albaharijeve ulice … nekad je tamo stajala i poznata metalna lokomotiva po kojoj se su rado penjala i moja djeca, no posljednjim preuređenjem parka ona je ustupila mjesto suvremenijim spravama (na veliku žalost ne samo moje djece).
Nemojmo zaboraviti još jednu znamenitost Knežije, potpuno novu: to je lijepi mali kružni tok oko drveta na koncu Kninske ulice – najljepši je noću kada ga obasja svjetlost uličnih svjetiljki.
To je niz malih, ali lijepih detalja koji krase nikad spektakularnu, ali opet lijepu Knežiju. Ima ona i svojih manje lijepih strana – natrpanost automobilima i buka sa okolnih ulica, recimo – no, ovoga puta se želim zadržati samo na njenim lijepim stranama. Stoga, svratite koji put na Knežiju i pronađite njene sakrivene ljepote!
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
Foto: Vanja Radovanović, GP
Tekst:
