
Kada bi trebali navesti ono prepoznatljivo „talijansko“ u četiri pojma- svakako bi se tu našli Berlusconi, moda, dizajn i hrana. Ovo potonje, unatoč recentnim političkim gibanjima u Italiji, ipak je bilo u središtu pozornosti u ponedjeljak u Zagrebu, kao kvalitetan prikaz talijanske menadžerske sposobnosti u području dizajna, ali i kao uspostavljanje dobrih diplomatskih odnosa dviju država.
U organizaciji Gospodarske komore Udina i Veleposlanstva Talijanske Republike u Hrvatskoj, održan je seminar „Mjesta za stolac“, kao pregled uspješnog stvaranja konkurentnog tržišta i industrije izrade kvalitetnih stolaca u regiji Friuli. Friuli se uspješno brendirao pod sintagmom „talijanske regije stolaca“, ističući izvrsnost, kvalitetu i iskustvo stogodišnje tradicije obrade drva u adresiranju trenutačnih izazova globalizacije i stvaranju kompetitivnog tržišta. Regiju stolaca u svojem povijesnom kontinuitetu predstavila je Anna Lombardi, menadžerica dizajna čiji ćete intervju imati prilike čitati sutra, žena koja je svakako mnogo napravila po pitanju promocije talijanskog dizajna.
Svijest o vrijednosti tradicije obrade drveta ne treba uvijek ići u smjeru etnologije i muzealizacije, kako je kod nas gotovo uvijek slučaj, već u pokušaju adresiranja tradicije kao potvrde i opravdanja današnjeg stanja dizajna. Dizajn kao „dodana vrijednost“ mora se bazirati na iskustvima prošlosti i spajati to sa tehnološkim dostignućima današnjice. Regija Friuli jadranska je regija koja graniči sa Slovenijom i Austrijom, a početne tri industrijske općine: Corno di Rosazzo, Manzano i San Giovanni al Natisone, postupno su se proširile na sveukupno jedanaest općina regije Udine.
Izuzetno snažna industrija na relativnom malom području pokazuje jedinstvenost kompozicije: riječ je o malim industrijama sa manje od 30-ak zaposlenih koje pokrivaju 90% talijanskog tržišta i čak 1/3 svjetskog.

U povijesnom pregledu industrije stolaca u Italiji, točnije Friuliju Lombardi ističe 1800.godinu kao početak sustavnijeg bavljenja izradom stolica, gdje su muškarci proizvodili okvir, a žene radile sjedalice. Početni manufakturni proces konačno zamjenjuje tehnološki naprednija proizvodnja, a u postratnim godinama pod paskom Marca Zanusa, redizajnira se anonimni dizajn sjedalice na rasklapanje, koji time dobiva svjetsku popularnost.
U regiji Friuli ponovno se oživljava proizvodnja Thonet stolica, koja se 50-ih proizvodi u 50 milijuna primjeraka, a karakterističan bečki dizajn svoju ponovnu priliku prolazi u talijanskim tvornicama. Lombardi je svoj stilističko-povijesni pregled završila sa predstavljanjem stolice 90˚ studija Numen/For Use koji je svoju serijsku proizvodnju započeo kod tvrtke Moroso, prepoznatljivog veleposlanika talijanskog stila.

* Nikola Radeljković
Predavanje Saše Begovića iz 3LHD-a i Nikole Radeljkovića predstavilo je publici specfične probleme s kojima se sučeljavaju naši kreativci- nepostojanje adekvatnog domaćeg sustava proizvodnje. Studio 3LHD prvi je domaći arhitektonski ured koji je namjenski pokrenuo suradnju sa dizajnerima, koja je dosegnula svoj vrhunac u kolaboraciji s Numen/ For Use na projektima Splitske rive i Hotela Lone.
Nikola Radeljković je podijelio svoja iskustva u suradnji sa friulanskim tvrtkama koje se sastoje od niza obiteljskih tvrtki kao proizvodnih karika, koje nemaju svoju proizvodnu već se baziraju na outsourcingu. Klupa na Rivi promišljala se u trenutku samog projektiranja, dok je većina namještaja u Loneu rezultat prethodnih zamisli koje su svoje ostvarenje našle u prvom hrvatskom dizajnerskom hotelu. Ipak, rezultat je bio više nego uspješan, a završne riječi predavača još su jednom potvrdile poznatu hrvatsku gospodarsku stvarnost: „U Hrvatskoj proizvođači misle da su proizvođači kada imaju strojeve, a zapravo postaju proizvođači tek u trenutku kada imaju tržište.“ Nažalost, izvrsnost u proizvodnji radova naših dizajnera za sada mogu ostvariti samo talijanske i možda neočekivano, bosanskohercegovačke tvornice.


* Anna Lombardi

* Sasa Begović (3LHD), Tatjana Bartaković i Nikola Radeljković
* Fotografije: Ivan Dorotić