Kao što i kaže sam uvodnik knjižice izložbe Croatian Designers’ Impact (o kojoj smo pisali ovdje), činjenice i realnost poprilično su oprečne, moglo bi se reći čak i bizarne, pa premda su hrvatska proizvodnja i industrija na najnižim mogućim granama, hrvatski produkt dizajn kao da nikada nije bio življi.
Ovu činjenicu trebalo je elaborirati predstavljanje hrvatskih dizajnera na izložbi Posti di Vista u Fabrici del Vapore u Milanu, koja je otvorena prošlog tjedna, za vrijeme trajanja tamošnjeg Milanskog tjedna dizajna Salone de Mobile, o kojem smo pisali ovdje. Postav pod imenom Sensibile design jedan je od brojnih izložbenih evenata održanih u širem centru Milana za vrijeme trajanja Salone-a, a okupio je brojne kreativne, eksperimentalne i inovativne ideje donekle nekonvencionalnog dizajna.
Razmjere i važnost prošlotjednih dizajnerskih događanja i izlaganja u Milanu objasnili smo vam ovdje, pa je stoga nepotrebno naglašavati kako je za hrvatski produkt dizajn ovo bila izuzetno bitna prilika da se predstavi široj europskoj i svjetskoj javnosti. Istina je da ovu izložbu hrvatskih dizajnera nisu vidjele vrtoglave brojke ljudi koji prodefiliraju kroz službenu lokaciju Salone-a, ali smo sigurni kako je program u Fabrici jedan od najvažnijih događaja Fuori Salone-a, odnosno događaja upriličenih van lokacije i(li) organizacijskog okrilja Salone-a, te stoga i pošteno posjećen.
Dvanaest hrvatskih dizajnerica, dizajnera i dizajnerskih timova izložilo je po jedan ili više svojih produkata, okupljenih pod hrabrom i imperativnom rečenicom „Croatian Designers’ Impact“.
Kako smo imali prilike vidjeti, već na otvorenju izložbe zaintrigirali su posjetitelje, pa je zona hrvatskog dizajna u Fabrici, i nakon što su se rakije dobrodošlice popile, bila ugodno popunjena.
Svoje produkte predstavili su: Atmosfera (Davor & Bernarda Silov), Roberta Bratović, Nina Bačun & Tomislav Mostečak, Svjetlana Despot, ForUse / Numen, Filip Gordon Frank, Grupa (Filip Despot, Tihana Gotovuša i Ivana Pavić), Ksenija Jurinec, Ljiljana Kolundžić, Redesign (Neven i Sanja Kovačić), Maja Mesić, Simon Morasi Piperčić te Antonio Šunjerga.
Više informacija, tekstualno i slikovno obrazloženje o pojedinim produktima i njihovim dizajnerima pogledajte ovdje.
Sve pokazano na „hrvatskom dizajnerskom udaru“ neinformiranog će posjetitelja ostaviti u nedoumici jeli Croatia zapravo Danska, odnosno zašto tog hrvatskog dizajna nije još više i nema ga na glavnim lokacijama Salone-a. Ukoliko krene istraživati, sigurno će se pitati kako je moguće da gotovo svaki od ovih dizajnera svoj dizajn proizvodi sam?
Činjenica je da produkt dizajn u Hrvatskoj trenutačno egzistira bez neke ozbiljnije državne strategije i produkcije, koja bi mogla pratiti ritam talenata, ideja i koncepata koji proizvodnju i promociju zaslužuju. No posjetitelji milanskih izložbi to (na sreću?) ne znaju.
Na po prilici stotinjak metara kvadratnih milanske Fabrice del Vappore, posjetitelji izložbe CDI imali su priliku vidjeti, dotaknuti i „koristiti“ stolove, stolice, police, jastuke, lampe i ostale produkte s potpisom hrvatskih autora. Izvjesno je da inovativnost, originalnost i kvaliteta izvedbe od produkta do produkta variraju te da će dio izložaka možda proći potpuno nezapaženo u kontekstu tjedna kada se pamti i spominje samo ono najbolje. Ali treba biti optimističan pa vjerovati kako će upravo milanska izložba omogućiti da primjerice oblak-lusteri Ksenije Jurinec, modularni sistem Boomerang studija Atmosfera ili lampe i vješalice Grupe u nekoj skoroj budućnosti dobiju medijsku (i proizvodnu) pažnju izvan granica Hrvatske.
Dobar dio izložaka domaća je javnost već imala priliku vidjeti na lanjskom reAktoru, a ekipa koja stoji iza projekta koji okuplja hrvatski domaći produkt dizajn najavljuje skorašnje novo izdanje reAakotra u MSU-u, u vidu prodajne izložbe.
Također valja naglasiti da su izlošci na CDI-u, izuzev nekoliko dizajnerskih rješenja mlađih autora predstavljenih na Salone Satellite (o toj izložbi više uskoro), jedino što u Milanu predstavlja Hrvatsku i hrvatski produkt dizajn. Svjesni te realne činjenice možemo se samo nadati da će ovakve izložbe i inicijative, praćene svom mogućom medijskom pažnjom, shareanjem, lajkanjem, i tvitanjem, u budućnosti rezultirati dužim popisom dizajnera koji izlažu, milanskih lokacija na kojima izlažu, ali i dužom listom imena institucija i sponzora koji projekte podupiru, kako bi hrvatski produkt dizajn dobio pažnju i realizaciju kakvu zaslužuje.
Nepresušan hrvatski jal, opravdane kritike ili samo puka znatiželja, u zagrebačkim su strukovnim kuloarima dovele u pitanje način selekcije odabranih za izložbu tako pompozna imena. Ukoliko postoje oni koji realnim faktorima mogu elaborirati mišljenje da hrvatski „produktaši“ mogu ponuditi i bolje dizajnerske uratke od ovih predstavljenih na Croatian Designers’ Impact, onda razloga za ikakvu skepsu prema budućnosti i uspjehu hrvatskog produkt dizajna uopće nema.
A kolika je bila snaga tog hrvatskog dizajnerskog udara u Milanu, pokazati će vrijeme.