Veslači na Savi zaslužuju bolje pristupe rijeci

Kada je 1931. godine dovršen paviljon Veslačkog kluba Uskok, izgrađen neposredno uzvodno od Zelenog mosta, bila je to jedna od prvih modernih zgrada u Zagrebu, ali i objekt koji se svojim oblikovanjem direktno referirao na rijeku te odražavao jedan od popularnih načina njene upotrebe.

Obala Save na kojoj se nalazio, i gdje ga već odavno nema takvog kakav je bio, do danas je bitno obilježena poviješću veslanja. S preregulacijama u povijesti mijenjao se karakter Save u Zagrebu, ali je rijeka i dalje, u promijenjenim uvjetima, uvijek korištena i za veslanje.

3

Osim na Jarunu, i sada se tamo nalazi najveća koncentracija klupskih prostorija zagrebačkih veslačkih/kajakaških/kanu klubova. U gradu ih danas djeluje niz (Mladost, Croatia, Jarun, Nova, Purger, Sava, Trešnjevka, Zagreb, Končar…), a mnogi od njih svoje zgrade imaju upravo na relativno kratkom potezu sjeverne obale od Savskog trga do Zelenog mosta. Čak se i tamošnja ulica zove Veslačka čime se ime neposredno veže uz sportski sadržaj toga dijela grada.

1

Unatoč svemu navedenom, vrlo živi veslački segment Save u Zagrebu totalno je zanemaren sa strane planskog oblikovanja prostora i ne nudi baš ništa od urbane infrastrukture na samoj rijeci.
Atraktivnost veslača na Savi, ulasci ili izlasci iz rijeke, uopće rituala koje trening uključuje, sve to istovoremeno znatno doprinosi i urbanitetu zagrebačkih obala.

Međutim, iako vrlo aktivan, veslački segment ostaje manje vidljiv i to zbog (ne)oblikovanja prostora koje gotovo u potpunosti ignorira tu važnu komponentu života lokacije. U budućnosti bi taj potez obale veslački sadržaj svakako trebao ne samo zadržati, već i bitno infrastrukturno nadograditi, a svako buduće oblikovanje trebalo bi tome ići u prilog.

2

Uopće je ciljana zona idealna za veslačke sadržaje jer i samo mjesto poziva na neku takvu upotrebu. Izgradnja prilaza rijeci, čak i male lučice negdje na potezu od Jadranskog do Zelenog mosta bila bi i više nego poželjna.

Budući da potreba postoji, odnosno da se sama rijeka učestalo koristi kao rekreativna zona, (ne)mogućnosti pristupa rijeci sada su riješeni od veslača  improviziranim intervencijama. Primjerice, nizvodno od Savskog mosta, na postojećim betonskim stubama do rijeke, konstruiran je mali drveni mol, kao izrazito praktični zahvat.

4

Za potrebe veslača, i ispod Jadranskog mosta napravljen je kameni mol, a to je mjesto zbog karakterističnih vodenih ruža uzrokovanih strujanjima vode oko stupova mosta i osobito atraktivno za veslanje. Na potezu između Jadranskog i Savskog mosta razvučeni su i viseći markatori koje veslači koriste za trening. Sve te intervencije odraz su potreba korisnika, odnosno svakodnevne upotrebe rijeke za potrebe sporta.

Da bi došli do rijeke, veslači sada nose čamce do te dvije točke gdje se nalaze jedini improvizirani prilazi koji omogućuju spuštanje ili izvlačenje čamca iz Save. Približavanje rijeci kroz iskustvo njene prisutnosti kao jedne od najvećih prednosti lokacije poželjno je i općenito. Štoviše, neposredno približavanje rijeci dodatna je prednost sama po sebi, odnosno već i zato jer ta mogućnost malo gdje u gradu uopće postoji.

U budućem raspisu javnog (i ne bilo kakvog) natječaja – jer se kompleksni prostor Savskog trga, mosta i njegove zone drugačije ne bi smio rješavati –  važni dio programa treba biti upravo veslačka komponenta kao izuzetna urbana katakteristika koja na mjestu uz sadašnje okretište ima dugu tradiciju i – perspektivu.

Foto: Saša Šimpraga, Zakaj volim Zagreb 

 

Sve ostale intervjue, tekstove i aktivnosti nastale u okviru projekta Ars Publicae na temu zagrebačkog Tromostovlja pronađite ovdje.

Nositelji projekta Ars Publicae u 2015. godini je Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII).