Skrivena strana Zagreba

Došlo je polako i zapravo neočekivano, ali ipak se desilo – Zagreb je postao turističko odredište, “destinacija”, kako se to sada pomodno naziva. Iako Zagrepčanke i Zagrepčani i svi ostali ljubitelji Zagreba znaju da Zagreb nije niti Pariz niti London, uvijek nam je bilo znano da Zagreb ima svojih momenata kada je naprosto neodoljiv. Istina, rijetko tko od nas je očekivao da će se turisti ikada ozbiljnije zainteresirati za naš grad, uglavnom smo o tome razmišljali samo kao o nekakvom lijepom snu koji se nikada neće ostvariti. No, vjerovali mi to ili ne, tok turista koji su nekad samo “ukapavali” u grad polako se pretvorio u živahan potočić, možda čak i rječicu. Nije realno očekivati da će se taj tok pretvoriti u bujicu, ali se čini neizbježno da će turisti i nadalje sve češće i sve brojnije pohoditi “beli Zagreb grad”.

Dio tih turista je iz one klasične “paket aranžman” kategorije: neki stižu iz obližnjih zemalja autobusima na opuštajući vikend, a nekima je pak Zagreb samo jedna od stanice regionalnog ili čak kontinentalnog putovanja, dan između Beča i Beograda, Budimpešte i Venecije, Berlina i jadranske plaže. Većina njih o Zagrebu ne zna puno i klasična gradska tura je taman ono što im treba – malo šetnje nakon vožnje autobusom od Tamo do Ovdje, a prije večere u nekom lokalu i kreveta … Da, zagrebačka katedrala nije ni Notre Dame, niti Stephansdom, ali, zagrebački turistički radnici vjerojatno tako misle, to je ono što im naprosto moramo ponuditi. Ta, zar postoji itko tko u nepoznatom gradu ne poželi pogledati lokalnu katedralu, Glavni trg, stari dio grada, čuti priču o pucnju topa u podne i o najkraćoj uspinjači na svijetu?

Naravno, takvi klasični obilasci su potpuno u redu i za njih će uvijek postojati odgovarajuća publika. No, sad, u doba zagrebačkog turističkog booma, postavlja se i jedno novo pitanje – zanima li te ljude možda i nešto drugo? Postoje li među svim tim ljudima i oni koje interesiraju alternativna viđenja grada, njegova tamna strana, njegova svakodnevna strana, njegova prigradska strana …

secret1

Jednu od mogućnosti za zavirivanje na gradsku “mračnu stranu” nudi web stranica “Secret Zagreb walks” iza koje stoji turistički obrt simpatičnog imena “Kazivačica”, a iza njega Iva Silla, žena koja je zainteresiranima odlučila pokazati mračniju stranu gradske povijesti. Poznajete li povijest zagrebačkih srednjovjekovnih groblja? Znate li gdje se mogu pronaći neobični simboli u gradskim vežama? Želite li čuti pokoju priču o zagrebačkim opsjednutim kućama?

Sve su to djelići mozaične ture pod nazivom “Opsjednuti Zagreb” koja vas u malo manje od dva sata vodi mračnom stranom srednjovjekovnog Gradeca i njegovih tragova u današnjem Zagrebu. Uz taj obilazak na repertoaru je i šetnja nazvana “Uspavani zmaj” koja također nudi nepoznate detalje o gradu za kojeg ste možda mislili da ga poznajete kao vlastiti džep, a u pripremi je i nešto novo. Poslušajmo što nam o svojim šetnjama kazuje Iva!

secret5

Kako si došla na ideju pokrenuti vođene šetnje baš takvoga tipa?

Lijepo je kad se možeš pohvaliti nekom idejom, ali u ovom slučaju, potaknuli su me slični razgledi koji već postoje u svijetu, a nekima od njih sam i prisustvovala. Od trenutka kad sam prvi put vidjela prvi letak za turu duhova, a to je bilo u Pragu, postala sam opsjednuta idejom da nešto slično pokušam i u Zagrebu. Međutim, nisam se željela ograničiti na razglede u kukuljicama i strašne priče, iako je to zaista doživljajno, bez daljnjega. Poželjela sam napraviti mali brend inspiriran lokalnim legendama, predajom, zaboravljenim folklornim običajima i općenito tajnovitom stranom Zagreba. Isto tako, dok sam radila na sadržaju razgleda, iako sam istražila tržište, nisam se toliko vodila samim gostima, nego željom da i sama saznam nešto novo. To i nije proizvod za mase, ne može prihvatiti goleme skupine ljudi. Već je nadaleko poznat problem koji turizam stvara kada se dotakne tradicije – pokušava joj sličiti, ali da bude privlačniji, napravi od nje cirkus i na kraju je dokrajči kao što harlekin bubamare guše domaće. Nisam željela u tome sudjelovati, već sam željela pokazati da je Zagreb zanimljiv i izvan standardnih ruta, pritom pripovijedajući istinite priče. To je i razlog zašto sam odlučila ne izmišljati jezovite opise zagrebačkih utvara ili kostimirati se u neko biće inspirirano zapadnjačkim predodžbama.

Kako god ovo zvučalo, vjerujem da nematerijalna baština živi u nama, ali i umire s nama, i nekada osjećam prazninu kada se sjetim da postoje tolike narodne priče koje nikada nisu popisane. Postoji bakica s kraja sela čiji će zadnji dah odnijeti ne samo nju, nego i sva mitska bića koja su je okruživala u djetinjstvu. Svatko od nas ima moć spasiti djelić svjetskog naslijeđa, ako barem upita svoju baku o njenim sjećanjima. Znam da to uvijek zvuči iskrenije kad dolazi od neprofitne organizacije ili kulturne institucije, ali stvarno se nadam da i sama kroz ove razglede i blog pomažem da se produži životni vijek memorije našeg grada.

Ali zato će sljedeći projekt „Zagrebarium“ biti u svemu pretjeran i točkast poput harlekin bubamare. Kostimirani senzacionalistički put u imaginarij Zagreba! Stavit će u fokus zagrebačke zanimljivosti koje bi trebale biti atrakcije, ali još nisu iskorištene.

secret2

Kakve su reakcije sudionika?
Zasad su do mene stizale pozitivne reakcije, što naravno ne znači da su svi zadovoljni niti je to moguće, ali je dobar indikator. Domaći ljudi ponekad očekuju razgled lakše kategorije, bez toliko informacija i hodanja, ali se na kraju uglavnom u njima pobudi i veća znatiželja nego uoči razgleda. S druge strane, posjetitelji grada žele istraživati i vole saznati ono što neće pronaći niti u jednom tiskanom vodiču na stranom jeziku, otvoreni su pa je njih zaista teško razočarati.

secret3

Da li je veći interes za šetnje među strancima ili domaćima, možda koji komentar?

Sada tek mogu reći da je podjednak. U početku su ipak domaći posjetitelji bili češći gosti, zahvaljujući dobrom odjeku u medijima, a to uopće nisam očekivala. Moram priznati da sam se malo bojala domaće publike jer uopće nisam mogla predvidjeti kako će reagirati i hoće li im išta od ovoga biti novo. Ispostavilo se da sam strepila bez razloga. Ljudi vole nanovno otkriti svoj grad i prizvati sjećanja. Ako im je nešto i posve poznato, to je potvrda njihovih znanja zbog čega se također dobro osjećaju.

Tek kad sam to shvatila, odlučila sam organizirati i prigodne šetnje po promotivnim cijenama koje su dostupnije domaćoj publici. Na primjer, sljedeći na redu je besplatan razgled povodom Jurjeva pod nazivom Lepi Jura u Zagrebu .

secret4

Znaš li s kakvim očekivanjima dolaze strani turisti u Zagreb? Imaju li već neku svoju sliku znajući nešto o gradu ili ti se čini da većina njih dolazi na “nepoznato tlo”?

Iz mog iskustva, uglavnom dolaze na nepoznato tlo. No, to je samo moj osobni dojam, stvoren na temelju onih posjetitelja koji već samim tim, što su došli na ove razglede, nisu obični turisti. Neki, kad su već u Hrvatskoj, žele vidjeti i glavni grad. Neki putuju vlakom pa im je Zagreb doslovno usput. Nekima je Zagreb uključen u grupni aranžman. Neki su čuli koju dobru riječ od svojih poznanika i to im je dovoljno. Neki su čitali o Zagrebu, a mnogo ih je koji se vraćaju. Oni često imaju veću želju da doista otkriju ponešto o gradu, jer su prilikom prvog posjeta shvatili da nije sve u Gornjem gradu. Po meni, oni koji još uvijek putuju svijetom da bi se divili atrakcijama, ovdje ostaju razočarani. Oni koje vole iskusiti dušu grada, ovdje ostaju očarani.

Da li ti se dešavalo da ljudi pokazuju povećani interes i za neke druge stvari vezane uz Zagreb, one čiji trag se ne može naći u uobičajenim turističkim turama? Dobivaš li pitanja vezana uz npr. svakodnevni život Zagreba ili uz neke specifične teme kao npr. tržnice, urbani vrtovi, street art, industrijska arhitektura, spomenici iz doba socijalizma … da nabrojim samo neke koje su mi pale na pamet?

Da, ima interesa za najrazličitije stvari. Još nedostaje stalne ponude, ali teško je i forsirati drugačije sadržaje dok Zagreb još nije preplavljen turistima. Naravno, postoji specifična publika za svaki od spomenutih segmenata i za mnoge druge, ali također postoji veliki broj ljudi koji bi objeručke prihvatili programe takvih tema da im netko ponudi. Ljudi su ionako željni najrazličitijih aktivnosti, uglavnom tragaju za sjećanjima, a ne za podacima.

Definitivno su socijalizam, Medvednica, industrijska baština čak i u svojoj zapuštenosti, kao i urbana kultura života, vrlo privlačne teme i, žao mi je ako ovime navlačim na sebe gnjev obožavatelja Hermana Bollea, to su nam prave atrakcije, barem potencijalne. Stvarno ne treba biti turistički stručnjak da bi golim očima primijetio kako postoje gradovi-muzeji industrijske baštine po svijetu, i da – obnova starih postrojenja, brodogradilišta, građevina je puno koštala – ali danas od toga žive. A Zagreb? Sam centar grada okružuju stogodišnji spomenici industrijskog naslijeđa, neki od njih jedinstveni u svijetu, a mnogi Zagrepčani u njima prepoznaju sam ruglo koje treba sravniti sa zemljom. Što se tiče socijalizma, strah od povratka tim temama je nepojmljiv u jednom velegradu i turističkoj destinaciji, osobito ako pratite trendove u turizmu. Prisjećanje socijalizma u turističke svrhe ne bi bio eksperiment, nego zdrava logika temeljena na još zdravijim brojkama iz susjednih zemalja. I sama sam mnogo razmišljala o tim temama, i privlače me, ali zasad se držim mističnog, čak fantastičnog segmenta Zagreba (kako će se vidjeti u Zagrebariumu) koji mi najbolje leži.

secret6

secret7

A skvotovi, urbani vrtovi, ulični performeri i grafiterstvo, buvljaci, igrališta … također su bez sumnje privlačni posjetiteljima koji do njih zalutaju, to je onaj pravi susret sa stvarnošću, ali onakvom kakvom bismo željeli da bude, lijepom i bezbrižnom čak i unutar surovog okruženja. Ali prezentacija takvih sadržaja gostima grada je nešto što mora počivati na entuzijazmu i razmjeni iskustava. Mnogi žele doista iskusiti život u gradu i pojedinim kvartovima, susresti nekoga tko ne razumije njihov jezik. Ovakve stvari su savršena prilika koja gotovo utopijski realizira život u gradu. Sve one bude nadu u čovjeka, zajedništvo i istinitost, teško da će se od toga ikada moći napraviti proizvod jer bi to bilo u suprotnosti sa samom prirodom tih pojava. Jedini neiskvareni način da se u takve stvari uključe i gosti grada, dogodit će se i uvijek se događalo, mimo bilo kakvih turističkih organizacija ili agencija, samo kad i ako to požele glavni akteri.

Možda Zagreb ima stranu po mjeri vrlo alternativnog i urbanog putnika, ali je još uvijek dovoljno nepatvoren da mu ta strana i nije toliko potrebna. Još ne postoje dijelovi grada gdje je baš sve podređeno turizmu i turisti su zamijenili lokalce. Upravo je to najvažniji razlog zašto Zagreb tako pozitivno doživljavaju, jer je to rijetki europski glavni grad gdje zajedno s nama Zagrepčanima uživaju u kavi u centru grada i fotkaju povrće na glavnoj gradskoj tržnici dok ga mi kupujemo. Imaju prilike i osjećaju se dobrodošlo sudjelovati u našoj svakodnevnici, barem u onoj lijepoj strani života u Zagrebu.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija