Srame li se arhitekti gubitka posla?

Znamo da je arhitektura jedna od krizom najpogođenijih djelatnosti (ne samo) u Hrvatskoj. O tome smo više puta pisali, počevši još od sredine prošle godine (na primjer ovdje, ovdje i ovdje). Sada se tom temom na četiri stranice pozabavio i novi broj Globusa, tekstom pod naslovom ”Marš arhitekata na burzu rada”. Sve što Globus donosi dobro je poznato ljudima iz struke, no ono što je zanimljivo jest da sugovornici arhitekti, koji su ostali bez posla ili jedva preživljavaju, a citirani su u tekstu, nisu navedeni imenom i prezimenom. To se i izrijekom navodi u tekstu: ”Mnogi sugovornici pristali su razgovarati s novinarima Globusa o razmjerima krize u svojoj struci, ali samo pod uvjetom da ostanu anonimni.” Čemu zahtjev za anonimnošću? Svakodnevno u medijima nailazimo na potpisane i često slikom popraćene izjave ljudi različitih profesija koji su zbog krize postali stavka među 285.840 nezaposlenih, koliko ih je Hrvatski zavod za zapošljavanje evidentirao krajem lipnja. Montažstroj je napravio odličnu predstavu ”Srce moje kuca za nju” u kojoj 11 stvarnih žena s burze, pod svoji punim identitetom, govori o svome iskustvu na pozornici. Među njima doktorica znanosti, koja je dobila otkaz u nekad vodećoj istraživačkoj hrvatskoj tvrtki, i profesorica koja skuplja plastične boce po kantama kako bi preživjela. Zbog čega onda arhitekti ne mogu javno govoriti o svom položaju? Je li u vrijeme globalne krize sramota ostati bez posla? Radi li se o održavanju lažne slike o statusu? Koja se vrsta dostojanstva brani anonimnošću? Možemo li govoriti o tome da je anonimnost hrvatskih nezaposlenih arhitekata signifikantna?

Unatoč konzervativnome i predrasudama opterećenome hrvatskome društvu mnogi su do sada pripadnici marginalnih, diskriminiranih, manjinskih skupina javno progovorili, i time puno više riskirali. Radi li se možda samo o tome da je poslovni neuspjeh postao tema o kojoj se ne govori, kao da je riječ o bolesti? Novi tabu u kapitalističkom, potrošačkom društvu koje živi pod imperativom uspješnosti?

Jedini koji su u Globusovom tekstu navedeni imenom su voditelji većih hrvatskih ureda, kao što su 3LHD, UPI2M ili Urbane tehnike, koji se uglavnom žale na nemogućnost naplate posla.

No, da navedemo i neke podatke iz teksta: Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Zagrebu se u prvih šest mjeseci ove godine prijavilo 112 arhitekata i 113 arhitektonskih inženjera. U sedam mjeseci ove godine Komora je pak primila 35 zahtjeva za mirovanjem članstva i 22 prekida poslovanja. Komora ima 2800 članova, a trenutno ih je aktivno 2200.