Arhitektura koja odgovara na potrebe “običnog” čovjeka
Rebel Architecture, dokumentarna serija medijske kuće Al-Jazeere u šest nastavaka, predstavlja arhitekte koji se koriste projektiranjem kao oblikom aktivizma i otpora ne bi li se uhvatili u koštac s krizom koja je zahvatila urbanizam, okoliš i društvo.
Serijal prati arhitekte iz Vijetnama, Nigerije, Španjolske, Pakistana, Izraela / Zapadne obale te Brazila koji vjeruju da se arhitekturom može učiniti mnogo više od velebnih tornjeva i luksuznih stanova, (i to) okrećući leđa elitnoj “starhitekturi” i projektirajući za stanovnike koji čine većinu.
Autor Daniel Davies govori o pozadini nastanka dokumentaraca i potrazi za izuzetnim projektantima diljem svijeta. Dokumentarac polazi od činjenice da je 2010. prvi put u povijesti čovječanstva zabilježen veći broj stanovnika koji žive u gradovima naprema broju onih koji žive na selima i u manjim naseljima te da je svjetsko stanovništvo u većini – gradsko. Ali eksplozija urbanizacije ne odnosi se na doseljavanje u uređene gradske četvrti, već na rast neformalnih naselja na rubovima hiper-gradova kao što je Manila, Delhi ili Mexico City. Mnogi su se naselili u gradove bježeći od posljedica ekstremnih klimatskih promjena – poplava, suša, podizanja razine mora ili u potrazi za društveno ravnopravnijom sredinom. Davies smatra da u tim situacijama arhitektura itekako može dati svoj doprinos te da se kvalitetnim projektiranjem mogu izravno riješiti problemi i stvoriti gradovi s boljim uvjetima za život i sa zgradama koje ne zahtijevaju puno energije.
Smatra da takvo bavljenje arhitekturom može dovesti do smanjenja nejednakosti između bogatih i siromašnih, ali ne idealizira arhitekturu kao sredstvo koje stvara bolje ljude. Pružajući stabilan dom, za razliku od života na ulici, smatra da se novim gradskim stanovnicima omogućuju i ravnopravnije šanse u društvu.
“Čini se perverzno da se arhitektura svela samo na čistu estetiku nekoliko ikoničkih građevina čija je glavna funkcija da slave one koji imaju novac da ih sagrade”, kaže Davies. “Kako jedna nagrada slijedi drugu i ide u ruke odabranih timova slavnih ‘starhitekata’, sve više izgleda da je glavni problem čovječanstva postao kako saviti metal u što neobičnije oblike i kako izgraditi što višu i nametljiviju zgradu.
Ali srećom, ne razmišljaju svi arhitekti na taj način i sve je više onih kojima estetika nije u prvom planu. To su arhitekti koji ne mogu ignorirati širi kontekst u kojem žive, od naplavljenih dolina Pakistana do osvajanja javnih prostora u Španjolskoj, a njihove građevine služe kao konkretna manifestacija šire analize određene situacije. Njih ne angažiraju internacionalni NGO-i za svoja “padobranska” rješenja, već oni djeluju u svojim zemljama, rješavajući probleme čiju pozadinu jako dobro poznaju. Ti arhitekti rade neovisno, nemaju podršku developera i sami financiraju projekte te im se rijetko posvećuje medijska pažnja.
Kunle Adeyemi, pionir u gradnji plutajućih građevina
Oni su odlučni i ne odustaju od svojih projekata i onda kada se sve učini nemogućim. Davies ipak isključuje bilo kakav romantičarski pristup napornom radu koji ovi ljudi moraju poduzeti ne bi li promijenili situaciju na terenu, što ih je na kraju i učinilo “buntovnicima”. Kao posljednje, serija postavlja pitanja – zašto gradnja ekološki i socijalno odgovornih građevina nailazi na ograničenja u financiranju, zašto se arhitekti često nađu u sukobu s vladama te zašto ih to što rade baca daleko od “srednje struje”, na margine struke?
Jedan od takvih primjera je nigerijski arhitekt s nizozemskom adresom, Kunle Adeyemi, koji je pionir u gradnji plutajućih građevina, nastalih kao odgovor na poplave u zemlji u kojoj mnogi žive u gradovima priobalnih područja, a 85 tisuća ih živi u slumu Makoko, na rubu glavnog grada Nigerije, Lagosa. Adeyemi je osmislio plutajuće gradove koji, bez obzira na podizanje razine mora, omogućuju da zajednica ostane povezana, da ljudi prežive i to u kvalitetnijim uvjetima nego što su ih imali ranije.
U njegovom studiju NLÉ došli su do održivog prototipa, jeftinog rješenja koje se lako gradi, a jedna takva građevina već je udomila jednu prenapučenu školu. Bez obzira na nagrade kojeje prototip osvojio, ovaj projekt još uvijek nije dobio sva potrebna odobrenja od vlade. Na drugoj lokaciji, u Port Hartcourtu, Adeyemi radi na plutajućoj radio postaji za udrugu, ali lokalna vlada, kao dio svojih multimilijunskih razvojnih planova, ima namjeru potpuno raseliti stanovnike okolnih slumova. Pitanje je hoće li Adeyemi ostvariti svoje projekte na vrijeme?
Odgovore potražite u filmu, a uskoro ćemo predstaviti i ostale dokumentarce ovog serijala.
Izvor: Al Jazeera
