Betonska vikendica iznad rijeke
CorreiaRagazzi arhitekti: Casa no Gerês
Kuća za odmor na rijeci, nacionalni park Penada-Gerês, sjever Portugala
Projekt predviđa rekonstrukciju i proširenje zapuštene građevine u kuću za odmor, na parceli iznimnih morfoloških značajki, uz rijeku Cavado i njezinu pritoku. Parcela veličine 4,060 m2 locirana je u parku prirode, a uvjeti su bili betonska konstrukcija i očuvanje svekolikog drveća. Opseg gradnje odredila je postojeća zapuštena građevina.
Nakon našeg prvog posjeta lokaciji bilo je jasno da imamo posla s osjetljivim projektom. U osnovi je položaj projekta na parceli bio zadan, a okolina je odredila preostale odnose za gradnju.
Nakon što 20 godina skijaju na vodi, naručitelji su željeli kuću za odmor na rijeci. Za njih je izuzetan pogled trebao biti jedan od elemenata kuće. Za nas, arhitekte, to je trebala biti razvidna vrijednost unutarnjeg prostora, no i suprotne su težnje bile važne – kuća je mogla funkcionirati samo kao važan element u krajoliku.
Nakon što smo utvrdili parametre lokacije, na redu je bila pragmatična analiza uvjeta: program je zahtijevao kuću za par s djetetom, prostor za goste po mogućnosti odmaknut od kuće, kao i prostor vezan uz skijanje na vodi s tušem, WC-om i spremištem za opremu.
Površina kuće, nužno ograničena, bila je određena malenim dimenzijama zatečene ruševine. Prva idejna rješenja ovisila su o tome. U međuvremenu, na temeljnu je odluku ukazala orijentacija kuće. Konačan položaj na parceli, pod pravim kutom u odnosu na padinu, pokušava postići bolji odnos s parcelom i platformom na kojoj leži, izbjegavajući svo drveće i nanošenje štete vanjskim površinama. Bestežinska intervencija, naglašena prevjesom koji se nadvija nad liticu iznad rijeke, pojačava prozračnu pojavnost iz smjera rijeke i smanjuje izgrađenost parcele.
Ovaj objekt je dijalektička referencija na kuću Malaparte Adalberta Libere i zadivljujući stol Jeana Nouvela Less, jer predlaže konstruktivno rješenje za krov prevjesa.
Napola ukopana, u odnosu spram glavnog prilaza djeluje smanjeno; s druge strane, s rijeke nalikuje staklenom okviru skrivenom u vegetaciji. Odnos koji uspostavljaju kuća i ruševina određuje i prilaz i mjerilo intervencije, pretvarajući ruševinu u stalno nazočan element, gledano iz unutrašnjosti kuće, poput bilo kojeg drugog elementa krajolika.
Plastičnost betona u odnosu spram bujne vegetacije bila je određujući element, pa je zbog toga bio potreban točan izvedbeni nacrt betonskog lijeva. S unutarnje je strane betonski volumen s krovom na koji je moguć pristup potpuno prekrila breza i samonivelirajuća podna obloga.
