Genius loci vs. Zeitgeist

Dani Orisa report by Petra Tomljanović

Završili su još jedni „Dani Orisa“. I ove, jubilarne desete godine, mnoštvo odličnih predavača napunilo je dupkom Veliku dvoranu Vatroslava Lisinskog, i ove godine naglasak je bio na najvažnijim ostvarenjima svjetske arhitektonske produkcije. Svakako, valja istaknuti izlaganja Paula Davida, portugalskog arhitekta kojemu nepregledni morski horizonti postaju svojevrsni  lajtmotiv njegovih kuća, kao prostori meditacije i refleksije, zatim Španjolca Francisca Mangada sa karizmatičnim predočavanjem svog statementa u projektiranju, ali i ostale zanimljive osvrte na promišljanje arhitekture i prostora. Popratni program je uključivao promociju knjiga, izložbu natječajnih radova za „Paromlin“ te tri projekcije filma. Ipak, vjerojatno najinspirativniji dio „Dana Orisa“ pripada dvojici arhitekata, čiji diskursi, radikalno drugačiji, ipak djeluju kontrapunktno.

Riječ je o Peteru Zumthoru i Wolfu D. Prixu  (osnivaču Coop Himelb(l)au-a), čija su izlaganja obilježila početak i kraj prvog dana.


* Peter Zumthor                                                          * Wolf D. Prix

Peter Zumthor, švicarski arhitekt pomalo monaškog karaktera, dobitnik je Pritzkerove nagrade za 2009. godinu. Njegovi najpoznatiji projekti uključuju kompleks termi u švicarskom Valsu,  Kunsthaus u Bregenzu i rekonstrukciju i interpolaciju dijecezanskog muzeja Kolumba u Koelnu, a izabran je i za sljedećeg projektanta Serpentine paviljona. Zumthor iza sebe ne broji mnoštvo izgrađenih projekata, većinom zbog dugotrajnog kontempliranja nad svakim detaljem i kontrolom za vrijeme procesa izgradnje. Osim perfekcionizma koji je blizak švicarskoj pragmatici i beskonačne dosljednosti u odabiru materijala, Zumthor, kao rijetko koji arhitekt, istodobno  posjeduje  poetičnost gotovo mitske razine koja se očituje i važnosti atmosfere koja ispunjava njegove kuće:  na predavanju je naglasio zajedništvo ljudi, prostora i stvari, te istaknuo koliko je važan način na koji ljudi promatraju prostor, kako ga mirišu, kako ga osjećaju- gotovo prustovska sinestezija!


*Kolumba / Koeln, Njemačka


* Terme Vals / Vals, Švicarska


* Bruder Klaus kapelica / Wachendorf, Njemačka

S pravom bi mogli nazvati Zumthora arhitektom genius loci, referirajući i na Schultzovo određenje specifičnog konteksta koji generira i arhitekturu, što postaje vidljivo u njegovom korištenju lokalnih materijala ili tradicionalnih tehnika građenja. Uistinu, Zumthor izuzetno veliku važnost pridaje kontekstu u kojem stvara, predstavljajući većinom nove projekte koji su u izgradnji ili u konceptu. Pod zajedničkim nazivnikom „Sense of Belonging“, Zumthor se izlaganjem ograničio na projekte manjeg mjerila (osim muzeja Kolumba i LACMA muzeja u Los Angelesu), ali izuzetno snažne energije: kapela sv. Klausa, hotel u pustinji Atacama u Čileu, kuća za odmor po ideji Alaina de Bottona, muzej rudnika cinka u Norveškoj, i potpuno opčinjavajućeg spomenika spaljenim vješticama iz 17.st u norveškom gradu Varangeru.


*Memorial to the Burning of Witches, Vardø, Norveška

Upravo je ovaj zadnji projekt, u kolaboraciji sa jedinstvenom Louise Bourgeois, pokazao svu poetičnost Zumthorova razmišljanja: kako komemorirati, kako prenijeti atmosferu užasa inkvizicije, koristeći svilenu tkaninu kao zidove, naplavljeno drvo i tradicionalnu  norvešku strukturu za sušenje haringi kao nosače za 125 metara dugu i oko 1.5 metar široku građevinu. Njegova arhitektura time pokazuje kako nije suvremena, već svevremena.

S druge strane, predavanje velikog Wolfa D. Prixa, pionira dekonstrukcije, predvodnika bečkog ureda Coop Himmelb(l)au, pokazalo je sasvim drugo gledište na društvo i arhitekturu. Njihove visokotehnološke građevine poput BMW centra u Munchenu ili zgrade Europskog kulturnog foruma, doista su apologija današnjeg društva. One su možda i suvremene katedrale moći (u svakom slučaju kapitala), koje je sam Prix usporedio s konceptom grčkog hrama.


*BMW centar / Muenchen, Njemačka


* Solarni krov / Perugia, Italija


* Paviljon 21 Mini Opera Space / Muenchen, Njemačka

Iako svoje koncepte generiraju na temelju prirodnih sila, fenomena poput ciklona ili sinapsa u mozgu, takvo organičko polazište korištenjem suvremenih tehnologija i procesa poput scriptanja, poprima svemirsku pojavnost i mogućnost ostvarenja u prostoru. Coop Himmelb(l)au zastupa promišljanje novog tipa urbaniteta, naglasak na visoku energetsku iskoristivost zgrada, posebice redefiniranje ideje krova koji danas više ne može imati  isključivo zaštitnu ulogu. Smatraju kako je potrebno razviti nove pristupe elementu krova poput energetskog krova za pješačku zonu u Perugii, ali i bogatstvo sadržaja poput suncem okupanog foruma za druženje u vorteks krovu BMW centra. Zgrade kojima je cilj biti „ultimativna mašina“, idealno korespondiraju sa trenutačnim društvenim poretkom. Zeitgeist u svom najjasnijem obliku. Konačno, Prix je predavanje zaokružio predstavljanjem paviljona za Festival opere u Munchenu, poentirajući kako arhitektura prima različite utjecaje, dok u ovom slučaju „arhitektura slijedi glazbu“.

Polaritet između termina genius loci ili zeizgeist, iako aktualan još od osamnaestog stoljeća, nastavlja provocirati arhitektonske debate još i danas. Svakako, oba termina zaslužuju metakritički i metafizički pristup ka razumijevanju, dok konkretna ostvarenja obaju arhitekata demonstriraju  (kasni) postmoderni karakter društva.