Izlaz u nuždi

Venecijanski Bijenale arhitekture rijetko da je ikada u hrvatskoj javnosti imao medijsku pozornost kao ove godine, zbog već dobro poznatih i konstantno spominjanih nesretnih događanja oko hrvatskog paviljona, što je u dosadašnjem praćenju Venecijanskih eksponata zasjenilo ostale izložbe i paviljone predstavljene na najvećoj godišnjoj svjetskoj smotri arhitekture. Izuzev Zlatnim lavom nagrađenih izlagača o kojima smo pisali ovdje, iz „ponude“ 12. venecijanske parade arhitektonske uspješnosti i ideja za početak izdvajamo postav unutar Poljskog paviljona u Giardinima. Izložba nazvana „Emergency exit“ čije su autorice umjetnica Agnieszka Kurant i arhitektica Aleksandra Wasilkowska, obje iz Varšave, u arhitektonskim krugovima i na tematski sličnim portalima jedna je od najučestalije predstavljenih. Fantastične fotografije postava iz Poljskog paviljona u Veneciji, koje su obišle svijet, intrigiraju i naizgled svjedoče o jednoj od senzacija ovogodišnjeg Bijenala, no ipak smo uvjereni kako će vam samo obilazak ove instalacije uživo odgovoriti na pitanje jesu li Poljakinje najugodnije iznenađenje sveg predstavljenog u Giardinima i Arsenalima.

Instalacija „Emergency Exit“, djelo umjetnice i arhitektice, sugerira poniranje van uobičajenih logika urbane realnosti, stvarajući „prijenosne urbane šupljine“, međuprostore, mjesta nesigurnosti i sumnje, diskontinuiteta vremena i prostora, kao što su primjerice napuštene ili nezavršene zgrade, tuneli, lokacije nesreća ili prirodnih katastrofa. Ime instalacije ironizira sigurnosne i zdravstvene regulative prisutne pri gradnji, čiji je cilj planiranje i kontrola rizika te eliminacija nesretnih i neočekivanih okolnosti.

Svojom instalacijom umjetnice stvaraju lokaciju i scenarij za novi izmišljeni sport inspiriran urbanim kontekstom. Formom se instalacija referira na oblike uništenih ili zapuštenih monumentalnih sportskih građevina, uglavnom velebnih socijalističkih zdanja prosutih uzduž i poprijeko istočne Europe, koje danas ponegdje propadaju uništene zubom vremena, ali i političkog ustroja.

Nadrealna struktura žičane instalacije napravljena je od preko stotinu jednostavnih ptičjih kaveza. Minimalistička iluminacija paviljona, koja sugerira noćni pejzaž, dodatno dematerijalizira čitavu strukturu. Paviljon sadrži objekt, sagrađen od geometrijski raznoliko raspoređenih kaveza te organizacijom sugerira plato, lokaciju drugog segmenta koncepta paviljona, akcije. Prostorno proširenje, gdje je pozicioniran predviđeni plato, na naizgled nesigurnoj visini kod posjetitelja, koji spušta pogled na nepreglednu tamnu prazninu, izaziva iznenađenje, ubrzanje pulsa te poželjnu reakciju skakanja sa strukture u prazninu i beskraj.

U testnoj fazi gradnje paviljona posjetitelji su se mogli popeti na spomenuti plato te skočiti na umjetno generirane oblake u podnožju strukture što, kako autorice navode, predstavlja ultimativnu slobodu i urbani bijeg. Ideja poljskog paviljona je angažiranje posjetitelja, direktna provokacija i inspiracija kolektiva sudionika.