Iznimno vrijedan kompendij o urbanizmu

Krajem prošle godine objavljen je jedan od vjerojatno najvažnijih kompendija o urbanizmu uopće. Radi se o prvoj cjelovitoj prezentaciji komparativnih urbanih analiza studija slučaja inicijalno predstavljenih na Četvrtom kongresu CIAM-a (Congrès internationaux d’architecture moderne), koji se odvijao u Ateni te na brodu Patras II.

Naslov publikacije je Atlas od the Functional City. CIAM 4 and Comparative Urban Analysis, a nastala je kao rezultat zajedničke inicijative Van Eesteren-Fluck & Van Lohuizen (EFL) zaklade  i GTA arhiva pri ETH Zurich.

Ideja za ovakvu publikaciju potekla je 2005. godine od Dirka Frielinga, tadašnjeg predsjednika EFL zaklade, a svakako izaziva čuđenje da do suradnje nije došlo i prije, s obzirom da CIAM arhivski materijali koji su dio instituta Het Nieuwe (nekadašnjeg nizozemskog Instituta za arhitekturu) u Rotterdamu kao trajna posudba EFL zaklade i CIAM Arhiv koji je osnovao Alfred Roth 1969. godine u Zurichu, predstavljaju idealne uvjete za razvoj takvog projekta. Simbolička vrijednost čitavog poduhvata još je i veća kada se uzme u obzir da je Cornelis Van Eesteren osobno uručio panele 1972. godine.

O

Naslovnica knjige Atlas funkcionalnog grada

Upravo je Van Eesteren konceptualizirao i okvire komparativne urbane analize za koju je pripremljeno 34 studije slučaja. Prema tim okvirima koje je zadao Van Eesteren svaka urbana analiza trebala se sastojati od tri mape, pripadajućeg pisanog izvještaja, zračnih fotografija i karakterističnih fotografija grada koji je bio temom istraživanja. Mapa I sastojala se od funkcionalnih „elemenata“ grada, s naročitim naglaskom na prostorne i socijalne karakteristike rezidencijalnih objekata u mjerilu 1:10 000. Mapa II, u istom mjerilu, koncentrirala se isključivo na promet. Mapa III, u mjerilu 1:50000 pokazuje grad u njegovom regionalnom kontekstu: željezničke veze, industrijske zone, područja rekreacije, prirodni rezervati i šume, itd. U dodatnom pisanom objašnjenju Van Eesteren je tražio i informacije o geologiji grada, dominirajućem smjeru vjetra, trendovima urbanog rasta, vlasništvu zemljišta, raspodjeli prihoda, gustoći populacije te ekonomskim i drugim funkcijama. Osim toga, Van Eesteren je tražio i detalje o opskrbi, proizvodnji i izvorima sirovina kao i listu prednosti i mana lokacije određenog grada. Kako u mapama tako i u pisanom objašnjenju, težište je bilo na prezentaciji činjenica o postojećim uvjetima proizvodnje grada.

1

Konferencijski poster u Ateni

Na temelju tih zadanih okvira 18 nacionalnih grupa (iz Belgije, Čehoslovačke, Holandske Zapadne Indije, Francuske, Njemačke, Velika Britanije, Grčke, Madžarske, Indokine, Italije, Nizozemske, Norveške, Poljske, Španjolske, Švedske, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije) prezentiralo je 34 studije slučaja, koje nikako nisu bile uniformne kvalitete: radilo se o analizama različite kvalitete i nivoa kompleksnosti.

2

Cornelis van Eesteren i Frieda Fluck na palubi broda Patris II

Svaku od ovih nacionalnih grupa predstavio je jedan ili više autora odnosno autorica. Kao što je već dobro poznato, jugoslavenska nacionalna grupa, poznata i pod imenom Radna grupa Zagreb (RGZ), predstavila je jedan grad, a prilog za ovu veliku publikaciju priredila je Tamara Bjažić Klarin. Naslov priloga o Zagrebu nosi naslov „Kuća i život; ili, kako žive ljudi u Zagrebu?“ (Home and Life; or How do People Live in Zagreb?). Taj naslov istovremeno asocira na naslov priloga RGZ-a trećoj izložbi udruženja umjetnika Zemlja održane u Umjetničkom paviljonu 1932. godine – „Kuća i život“, ali i na epohalno djelo Rudolfa Bičanića „Kako živi narod“ nešto kasnijeg datuma.

Tamara Bjažić Klarin pregledno iznosi osnovnu faktografiju o Radnoj grupi Zagreb, naglašavajući kako je jedan od najvećih doprinosa jugoslavenske nacionalne grupe kongresu bila tzv. Alternativna povelja (termin „Alternativna povelja“ uveo je sam Ernest Weissmann 1985. godine). Najagilniji suradnik CIAM-a bio je osnivač Radne grupe Zagreb – upravo Weissmann, koji je surađivao od 1927. godine s Le Corbusierovim ateljeom, a na osnivanje nacionalne grupe potakao ga je ni manje ni više nego Sigfried Giedion. Prema Bjažić Klarin, namjera RGZ, osnovane i pod utjecajem španjolskog GATEPAC-a, bila je pokazati nelegalnu gradnju i loše uvjete života radničke populacije u Zagrebu koja je u to vrijeme predstavljala gotovo trećinu ukupnog stanovništva tadašnjeg drugog po redu najvećeg grada u Jugoslaviji, koji je kao administrativni centar Savske Banovine unutar CIAM-ovske komparativne analize kategoriziran kao „administrativni centar“. Tako je analiza uvjeta života radništva bila temeljem priloga RGZ-a komparativnoj CIAM-ovskoj analizi. Međutim, jednako važan bio je i rad na zagrebačkoj regulatornoj osnovi, na kojoj su radili članovi RGZ Josip Seissel i Vlado Antolić, istovremeno zaposlenici tadašnjeg Odsjeka za regulaciju grada kojeg je 1928. godine osnovao Stjepan Hribar.

Josip Seissel, kako navodi i Tamara Bjažić Klarin, sudjelovao je u pripremi iscrpne dokumentacije za internacionalni natječaj za Regulatornu osnovu grada Zagreba, koji je proveden 1931. i 1932. godine. Međutim, manje je poznato, a vrlo očito iz ostavštine Josipa i Silvane Seissel koja se čuva pri Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, kako je Seissel imao veliku ulogu i u onom prvom segmentu rada na prilogu CIAM-u, segmentu koji se tiče analize života radničke populacije.

33

Atenska povelja

Utješno je donekle da je ovakav kompendij komparativnih analiza čekao tolike godine na pomnu obradu u svjetskim, a ne samo lokalnim okvirima. Na lokalnoj razini, možemo se nadati da će još jedna velika priča iz povijesti zagrebačkog urbanizma također biti pomnije obrađena, a to je spomenuti internacionalni natječaj za Regulatornu osnovu grada Zagreba proveden 1931. i 1932. godine. Iako je Aleksandar Laslo u knjizi „Shaping the Great City. Modern Architecture in Central Europe, 1890 – 1937“ (ur. Eve Blau i Monika Platzer, izdavač Naklada Prestel: Munchen, London, New York, 1999) tek ovlaš naveo da su na tom natječaju sudjelovali i Paul Bonatz i Ludwig Hilberseimer, pri čemu je potonji zasigurno jedno od većih imena svjetske povijesti urbanizma, začudno je da taj navod još nije inicirao temeljitu institucionalnu analizu tog natječaja. Vjerojatno bi međuinstitucionalna suradnja bila osnova te analize, kao i slučaju ovog „Atlasa funkcionalnog grada“ , ali, analogno – rezultat bi zasigurno bio jednako zanimljiv.

Sonja Leboš