Mladi arhitekti obećanu budućnost traže izvan Hrvatske

Poznata je činjenica da se ekonomska kriza nastala 2008. smatra najgorom financijskom krizom od doba Velike depresije (1929.-1933.).
Upravo te godine, The Architect’s Council of Europe (u nastavku ACE) odlučuje provesti svoju prvu anketu o tome kako se stvari kreću (ili stoje) na tržištu arhitekture.

 

Milenijalci – arhitekti na radnom mjestu, izvor: Archinect

 

Drastičnost krize odrazila se u povećanju broja nezaposlenih, stvarajući veliki val migracije, poglavito mlade populacije i visokoobrazovanih osoba. Ekonomske se posljedice odražavaju kao sveopći brain drain, nedostatak stručnjaka, deficitno i neplodno tržište rada te, u konačnici, u nestanku kapaciteta za ekonomski razvoj.

 

Stopa nezaposlenosti  2005-2016 (%)
Izvor: Eurostat 

 

Iako je stopa nezaposlenosti pala u svim državama članicama EU, osim u Finskoj gdje je situacija ostala stabilna, i iako su najveća smanjenja zabilježena u Španjolskoj, Cipru, Slovačkoj i Hrvatskoj (sa 17,2% 2014. na 13,3% 2016.), podaci EUROSTAT-a (Statističkog ureda Europske Unije) iz 2016. pokazali su kako je Hrvatska među zemljama EU s najvišom stopom nezaposlenosti među mladima. Prednjači Španjolska, a negdje s nama na istoj razini našla se Grčka.

 

Stopa nezaposlenosti među mladima 2007-2016 (%)
Izvor: Eurostat 

 

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, u Hrvatsku je 2016. doselilo 13 985 osoba, a iselilo 36 436, stvarajući negativan saldo od 22 451 osoba. Najviše su iselili mladi ljudi, u dobi od 20 do 39 godina (46,7%) a omiljena destinacija je Njemačka (56,1%).

 

Vanjska migracija stanovništva Republike Hrvatske 2007. – 2016.
Izvor: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske

 

Peto izdanje ankete objavljene od strane ACE (ovdje), koja se isto tako odnosi na 2016., a objavljena je početkom 2017. godine, također pokazuje zanimljive rezultate.
Takvo je izvješće najopsežnije i najkompletnije što se stanja arhitektonske profesije u Europi tiče: bazirano na 27 000 ispitanika iz 27 zemalja, i time pokrivajući uzorak od 94% profesionalaca, daje nam realnu predodžbu stanja arhitektonskog sektora u zemljama EU.

Nadalje, izvješće navodi kako se tržište oporavlja i ističe kako struku očekuje svijetla budućnost – od zaposlenja pa do plaća. Međutim, ne vrijedi jednako za sve zemlje; jug Europe se oporavlja nešto sporije.

Ono što je zajedničko svim zemljama jest potreba za poduzimanjem političkih mjera i akcija kako bi se konsolidirao i jednom mjerom ubrzao oporavak sektora. Među tim mjerama se posebno isticala važnost ulaganja u obrazovanje.

Kako stvari stoje u Lijepoj Našoj, pokazuju brojke. Trenutno Europa broji oko 600 000 arhitekata, a među njima je, sudeći po anketi, 2 200 Hrvata, preciznije 2 469, koliko ih je registrirano pri Hrvatskoj komori arhitekata (HKA), i to na populaciju od 4,19 milijuna ljudi.
Ukratko, u Hrvatskoj imamo 0,5 arhitekata na 1 000 ljudi, dok prednjači Italija s 2,6 arhitekata na 1000 ljudi.

Procijenjeni broj arhitekata po zemljama članicama EU i broj arhitekata na 1 000 stanovnika
Izvor: Architect’s Council of Europe

 

Većina arhitekata u Hrvatskoj je ženskog spola (59%), a prosječna godišnja zarada, prema anketi, iznosi 19 338 eura i to uzimajući u obzir plaće svih stručnjaka koje sudjeluju u projektiranju – od tehničkih crtača do direktora; 92% arhitekata radi puno radno vrijeme i predviđa se da će se isti umiroviti negdje između 65 i 69 godina.

Najviše ureda jesu društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), 70%, gdje u prosjeku radi 2-2.9 arhitekata (mada, čini se da je najomiljeniji način rada ipak “independent”, 17 %); 34% arhitekata je plaćeno iz ureda privatne prakse, više od 20% arhitekata u Hrvatskoj su direktori ili partneri te što se iskustva tiče, preko 3 % arhitekata ima više od 25 godina iskustva.
Što se sati rada tiče, u Hrvatskoj arhitekt odradi više od 40 sati tjedno, a najviše sati odrade freelanceri.

Prosječan broj sati rada arhitekata po sektorima unutar branše
Izvor: Architect’s Council of Europe

 

Navedene brojke u anketi odnose se na jedan dio arhitekata u Hrvatskoj: na one ovlaštene, “registrirane” koji posjeduju pečat te mogu osnovati vlastitu firmu i potpisivati projekte.

Upravo zbog toga anketa pokazuje kako 0% arhitekata koji rade imaju samo jednu ili dvije godine radnog iskustva te kako u Hrvatskoj ima samo 7 % arhitekata ispod 30 godina.

Ako računamo da, prosječno, mladi završavaju studij negdje oko 25. godine života i pretpostavimo da će odmah naći posao te da će se stručno osposobiti i time prijaviti se pri HKA, ovi podaci ukazuju na nešto. To je pokazatelj kako je u Hrvatskoj, kao i nekim drugim zemljama EU, potrebno proći razdoblje stručnog osposobljavanja u trajanju od dvije godine da biste postali arhitektom.

Broj godina kao kvalificiran arhitekt po zemljama članicama EU
Izvor: Architect’s Council of Europe

 

Zanimljiv je i podatak da postotak zaposlenih između 40 i 44 godina iznosi 11% te između 45 i 49 godina iznosi 9%. Vidimo da arhitekata između 40 i 49 godina ima najmanje, razlog možda leži u iseljenju. Dakle, i ne tako mladi, a puno iskusniji, primorani su ili voljni otići za nekim boljim prilikama (ili su to učinili početkom krize prije desetak godina, u svojim tridesetima).

Starost arhitekata u postocima
Izvor: Architect’s Council of Europe

 

 

 

Vidimo da se stanje na tržištu pogoršalo s 2010. godine na 2012. i još drastičnije s 2012. na 2014. (podataka za 2008. nema) rezultirajući smanjenjem tržišta, a time i broja radnih mjesta. Međutim, ne čini se više tako lošim za 2016. godinu.

 

 

Procijenjena vrijednost  tržišta arhitekture u Hrvatskoj
Izvor: Architect’s Council of Europe

 

Ipak, posljedice su dugotrajne, i u reduciranom tržištu ili tržištu koji se još oporavlja, možda mjesto najmanje nalaze oni s najmanje iskustva: mladi arhitekti. Zato zemlje pokušavaju naći oblike zapošljavanja koje bi favorizirale ulazak u svijet zaposlenih, nekakvu “odskočnu dasku”.

Europi je cilj da postane, na znanju temeljeno, najkonkurentnije gospodarstvo. Način postizanja toga cilja nije određen dokumentima EU, već svaka zemlja članica može imati svoj modus operandi te u vlastitom zakonodavstvu proizvesti model koji će primjenjivati.

Vlada Republike Hrvatske donijela je, na sjednici 21. svibnja 2009., Odluku o prihvaćanju Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, i upravo u tom planu se po prvi put spominje stručno osposobljavanje bez osnivanja radnog odnosa (SOR). Tko se time bavi je, kratko rečeno, Hrvatski Zavod za Zapošljavanje (HZZ).

Stručno osposobljavanje definirano je kao “mjera putem koje se osposobljavaju mlade osobe za rad na radnom mjestu u zvanju za koje su se obrazovale, a s ciljem stjecanja iskustva ili formalnog uvjeta za pristupanje stručnom/majstorskom ispitu” (više ovdje). Ovakva se mjera poduzela da bi se mladima bez prethodnog radnog iskustva olakšao ulazak u svijet zaposlenih.

No, radi se o radu bez zasnivanja radnog odnosa, u trajanju od 12 ili 24 mjeseci, na puno radno vrijeme, a za koji poslodavac dobiva poticaje od države. Kandidat dobiva 2 620,80 kn mjesečno (od države; približno 353 €, znatno bolje od 1 600,00 kn 2012. godine, otkad je donesen Zakon o poticanju zapošljavanja), nakon završenog stručnog osposobljavanja kandidat će moći polagati državni stručni ispit te će mu za to biti pokriveni troškovi polaganja (od države), a za vrijeme trajanja stručnog osposobljavanja bit će mu nadoknađeni troškovi prijevoza (ali od strane poslodavca).

Kandidat mora biti nezaposlena osoba do navršenih 30 godina života koja nema više od 12 mjeseci staža u zvanju za koje se obrazovala, prijaviti se u evidenciju HZZ-a najmanje na 30 dana, imati sreću ulaska u biro gdje nitko u zadnjih 6 mjeseci nije dao otkaz, gdje će imati mentora (osoba jednake kvalifikacije i razine obrazovanja ili s najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima za koje mentorira u slučaju da ne ispunjava uvjet kvalifikacije i razine obrazovanja), gdje ured ne čini samo poslodavac, i u kojem nitko iste struke nije, unatrag šest mjeseci, donio odluku o raskidu ugovora o radu.
Bolovanje nije plaćeno, radni staž za mirovinu ne ide.

Ukupna registrirana nezaposlenost pri HZZ-u je 204.500 osoba za 2017.,  no HZZ ne daje podatak koliko je mladih  (ispod 30 godina).

Registrirana nezaposlenost u Hrvatskoj 2004-2017
Izvor: Hrvatski Zavod za Zapošljavanje

Analize su pokazale kako općenito sve veći broj nezaposlenih među mladima je visokoobrazovano (stručni i sveučilišni studij, magisterij, doktorat) te je jasno da postoji problem neusklađenosti između politike obrazovanja i zapošljavanja te da je potražnja za poslom veća od ponude. Jedan od glavnih uvjeta koji poslodavci traže pri zapošljavanju jest iskustvo.

Gore spomenuto ACE-ovo istraživanje je također pokazalo kako se 31% hrvatskih arhitekata u jednom trenutku školovalo izvan Hrvatske da bi steklo bolje obrazovanje i bolje šanse pri ulasku u svijetu rada i otprilike toliko je uzelo u obzir, u zadnjih 12 mjeseci, da ode raditi u inozemstvo. Bolje obrazovanje bi trebalo, samo po sebi, olakšati ulazak u neki arhitektonski biro.

Izlazak s fakulteta, koliko god on dobar bio, nije nikakva garancija za ulazak u svijet zaposlenih. Dok se mladi arhitekti ne osposobe stručno, a za to je potrebno raditi za nekoga barem dvije godine, ne mogu pokrenuti vlastitu firmu. S druge strane, dok se osposobljavaju, primat će, na mjesečnoj bazi, simboličnu vrijednost tijekom dvije godine. Ako se uspiju zaposliti “uobičajenim putem”, mogućnosti da ugovor bude na određeno radno vrijeme su jako velike.
Problem, dakle, ne leži u obrazovanju, nego u zakonodavcu.

Nije novost da je individualizacija opći trend i da je takozvana gig economy, čiji su privremeni i povremeni rad te kratki angažmani svojstveni, uzela maha i u Hrvatskoj. U takvoj ekonomiji tvrtke štede resurse u smislu pogodnosti, uredskog prostora i obuke. Dakle, ekonomija samo koristi pogodnosti koje je zakonodavac omogućio.

Nije sve ni tako sivo. Postoji niz prednosti, i za poslodavca i za zaposlenika, koje se dobivaju iz rasta kratkoročnih radnih mjesta. Kao prvo, u digitalnom dobu, radna snaga je sve mobilnija, a rad se sve više može obaviti s bilo kojeg mjesta (jednom kada su alati dostupni).
To znači da slobodnjaci, takozvani “freelanceri” mogu odabrati između privremenih poslova i projekata širom svijeta, dok, s druge strane, poslodavci mogu odabrati najbolje pojedince za određene projekte.

Izvor: www. datamenager.it

 

Digitalizacija je isto, na neki način, doprinijela izravno smanjenju radnih mjesta, budući da softveri zamjenjuju ili olakšavaju neke vrste posla. Drugi faktor koji je utjecao na smanjenje radnih mjesta uključuje financijske pritiske na tvrtke.

Također, dijelom je zaslužan i ulazak milenijske generacije u radnu snagu, čije su glavne karakteristike tehnološka osviještenost, globalna orijentiranost, poduzetnost, multitasking, nomadičnost, nestrpljivost, avanturizam.
No, izgleda da ih buntovni optimizam čini sebičnima i lijenima pred očima starijih generacija koje bi ih trebale zaposliti.

 

Foto: Naslovnica časopisa Time, 20. svibnja 2013., autor: Andrew B. Myers

 

 

Za hrvatske freelancere nemamo nikakve podatke, kao ni za one pojedince koje ulaze u takozvanu sivu ekonomiju. Što se freelancera tiče, točne se brojke ne mogu znati, budući da takva vrsta posla omogućava (i nalaže) da možete raditi za bilo koga, bilo gdje, ne samo na hrvatskom tržištu.

Postoji Hrvatsko Društvo Nezavisnih Profesionalaca (HDNP), neprofitna udruga nastala s ciljem kreiranja, održavanja i promicanja freelancerskih poslova, ali njihov website je, trenutno, u održavanju.

Sadašnja stvarnost je da ljudi tijekom radnog vijeka više puta mijenjaju radna mjesta, što zbog iskustava, što zbog primoranosti.
U Hrvatskoj je oblik zapošljavanja na određeno vrijeme postao uobičajen; i sve bi bilo dobro kada bi se nakon jednog posla brzo pronalazio drugi, adekvatno plaćen, osiguravši, kako to piše u općim pravima radnika Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) “uvjete za rad na siguran način, koji ne ugrožava radnikov život, zdravlje, ćudoređe i zaštitu privatnosti”.

“Sada je tako kako jest, no strpi se, bit će bolje”. U tu obećanu budućnost, naraštaj sada i odmah niti ikoji drugi ne mora vjerovati.
Ali za sada čini se da još uvijek vrijedi stari model: strpljen, spašen…