Nazire li se kraj obnovi Francuskog paviljona?

Novija priča s Francuskim paviljonom traje već tri godine, otkako je 2009. krenula njegova obnova i sanacija. Tada su gradonačelnik Milan Bandić, rektor Sveučilišta Aleksa Bjeliš i ravnatelj Studentskog centra u Zagrebu Niko Vidović potpisali Sporazum o obnovi Francuskog paviljona u okviru SC-a, za što je bilo predviđeno oko devet milijuna kuna.

Rokovi za dovršenje radova ambiciozno su predviđali istu godinu, pa onda kraj sljedeće, pa 2011., a svatko tko se zatekne u blizini Francuskog paviljona, može se na vlastite oči uvjeriti da su svi postavljeni rokovi već davno prošli. Paviljon bi ipak, čini se, svoje novo proljeće trebao dočekati s početkom akademske godine 2012/13.

Ona starija priča o Paviljonu seže u  1936/1937. godinu kada je u Savskoj cesti 25, u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor, prema projektu francuskih arhitekata  te građevinskog inženjera Bernarda Lafaillea, projektanta konstrukcije izgrađena građevina jedinstvene inženjerske inovacije na kojoj je prvi puta primijenjena tankostijena vitoperna konstrukcija za nosivu strukturu u visokogradnji.

Ipak, unatoč svojim tehnološkim dosezima, nakon kvalitetno određene revijalne funkcije, Paviljon postaje skladište za scenografiju kazališta &TD, a u njegovo se održavanje, nažalost, gotovo ništa ne ulaže. Robert Camelot je za njegovo korištenje predvidio četiri režima: za dvije proljetne velesajamske manifestacije, jesensku te konferencijsku. Njegova buduća namjena trebala bi biti shodna onoj izvornoj – izložbeni prostor, uz povremeno korištenje za predavanja i prezentacije u organizaciji zagrebačkog Sveučilišta koji je jedan od investitora.

Tek 1987. godine stavljen je  pod preventivnu zaštitu, a rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH 2003. godine, upisuje se u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH, na Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Sada je pak vidljiva samo njegova gola konstrukcija, u posve neprepoznatljivom stanju, a njegovu obnovu vodi mr.sc. Alan Braun s Arhitektonskog fakulteta koji objašnjava fazu u kojoj se sada nalazi projekt rekonstrukcije Francuskog paviljona.

Nakon izrade arhitektonske snimke postojećeg stanja i sveobuhvatnog istraživanja, postalo je jasno da je stanje konstrukcije iznimno loše, objašnjava Braun, i da je obnova nosivog sustava zapravo nemoguća, već ga je trebalo ponovno izvesti, u svemu prema izvornoj konstrukciji. „Nenosivi dijelovi paviljona također će se rekonstruirati, poput ulaznih staklenih stijenki koje su bile uništene do neprepoznatljivosti, ili izvornog sustava odvodnje voda kojeg poznajemo samo prema povijesnim fotografijama, jer je još davno potpuno propao i nikada nije obnovljen; stanje drvenog oplošja iz jelovine nije bilo drugačije od stanja nosive konstrukcije, pa je i tu donesena odluka o rekonstrukciji. Ako se 70 godina ništa ne uloži u obnovu paviljona, koji jepo svojem karakteru privremena građevina izvedena iz jeftinih materijala, naravno da će propasti.“

Alan Braun objašnjava kako su proračunski modeli horizontalnih pomaka najviših dijelova postojeće nosive čelične konstrukcije davali rezultate od 16 centimetara, što bitno premašuje dozvoljene progibe, pa je to bio jedan od glavnih razloga da se pristupi rekonstrukciji nosivog sustava. Prošli tjedan započela je montaža čeličnih stupova koji su rađeni jednako kao i izvorni, šuplji, promjera 80 centimetara, ali s bitno kvalitetnijom zaštitom protiv korozije. Izvorna nosiva konstrukcija bila je izvedena iz tankih čeličnih ploča debljina 2-5 mm, a istraživanja su pokazala da je korozija uništila i do 40% presjeka, što je dovelo do ugrožavanja mehaničke stabilnosti, jer su progibi bili daleko od zakonski dozvoljenih. Stoga je bilo nužno napraviti novu čeličnu i drvenu konstrukciju koja u potpunosti slijedi original, u smislu materijala, dimenzija, geometrije, načina spajanja, zavarivanja, izbora boja – sve je sukladno istraživanju.

No, unatoč jako lošem stanju većine zgrada Studenstkog centra, cijeli je sklop zaštićen (talijanski paviljon arhitekta Dantea Petronija postao je Tetar &TD, a čehoslovački paviljon Ferdinanda Fencla MM centar), dok je jedino Francuski paviljon pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, ali ne samo u našim okvirima već ga i Francuzi smatraju svojim dobrom. Stoga, obnovu prati i francuski konzervator Pierre Antoine Gattier, predsjednik nacionalnog odbora ICOMOS-a. „To je jednako njihova baština, kao i naša.“, ističe Braun.

Njegova prostorna ideja je ono što je najvrednije, i to treba zaštititi, on je jednako arhitektonski spomenik, kao i tehničko-tehnološki spomenik, no unatoč tome, tragičan je bio njegov tretman svih ovih godina.

Niz loših i privremenih odluka koje su se provodile od strane uprave SC-a rezultat je postupne devastacije jedinstvenog gradskog prostora. Iznimno vrijedno zemljište na kojem se nalazi kompleks SC-a često je na meti zemljišnih malverzacija i fantaziranja o budućem poslovno-stambenom kompleksu, što se nikako ne smije dopustiti.

“Gledajući studentski život u nekim kampusima u inozemstvu, pa i riječki koji se sada otvara, zagrebački bi trebao biti u puno boljem stanju i ponuditi mnogo više studentima, jer u sebi ima izvrsnu lokaciju i kuće izuzetne visoke oblikovne kvalitete, te se nadamo da će se obnovom Franuskog paviljona pokrenuti i obnova ostalih građevina sklopa Studentskog centra”, završava Braun.

Fotografije: Ivan Dorotić