O genezi i očuvanju arhitekture Ive Radića

U prostorijama gradskog kotara Trstenik u Splitu prošlog je četvrtka održano predavanje Nikole Popića, splitskog arhitekta i profesora na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, kojim je predstavljen opus arhitekta Ive Radića, arhitekta koji je upravo u tom kotaru izgradio jedan od svojih najpoznatijih stambenih objekata, tj. Papandopulovu ulicu. Isto predavanje Popić je već održao u Splitu još 2012. u sklopu serije predavanja “Misli o čuvanju moderne arhitekture” koje je organiziralo Društvo arhhitekata Splita s ciljem poticanja rasprave o očuvanju i zaštiti moderne arhitekture.

1

Upravo potaknuta ovim ciklusom predavanja Diana Magdić koja djeluje kroz udrugu Teserakt koju godinu kasnije nastavila je s radom na valorizaciji naslijeđa moderne u Splitu. Njen istraživački projekt Međuprostori iz 2014. kroz studiju pisane i crtane arhive te razgovore sa stanovnicima približava nam kvalitetu života ostvarenu u arhitektonskoj ideji za Papandopulovu ulicu Ive Radića. U suradnji s gradskim kotarom Trstenik, udruga Teserakt nastavila je svoj angažman u kvartu i ove godine kroz ciklus javnih tribina pod nazivom “Zašto smo privlačni?” u sklopu kojeg je održano i Popićevo predavanje. Time se nastavlja započeta rasprava o modernoj arhitekturi, s tim da je ovom prilikom namjera da se u nju aktivno uključe građani, prvenstveno stanovnici kotara.

2

Predavanje Nikole Popića ovom se prilikom treba sagledati u kontekstu konkretnih problema s kojima se suočavaju stanovnici Papandopulove ulice. Popić je na splitskim primjerima iznio genezu Radićeve arhitekture, na temelju osobnog poznanstva s arhitektom ispričao niz anegdota iz Radićeva života koje doprinose izgradnji kulta ovog “arhitekta, kockara, ženskara, lovca i ribolovca koji je osim arhitekture želio i drugamo stići”.

3

Porijeklo Radićeve arhitekture Popić nalazi u bračkoj kući bez suvišnih detalja i dubrovačkom ljetnikovcu. Kroz devet navedenih splitskih primjera Popić nas je uputio i u razvoj prepoznatljivih Radićevih fasada sa žaluzinama iza kojih se kriju loggie, te time načeo temu koja je zanimljiva stanovnicima Papandopulove. Taj tipični element kojim Radić proširuje životni prostor stana te postiže dinamiku fasade razvio se od prvih pokretnih žaluzina od drvenih lamela na stambenoj zgradi na Zapadnoj obali do onih aluminijsko – čelično – plastičnih u Papandopulovoj, kasnije i na Cankarevoj poljani. Popić se osvrnuo i na cijeli niz neadekvatnih obnova ovog elementa koje su se već dogodile u Splitu bilo zbog nerazumijevanja funkcije i/ili nepoštivanja izvorne forme. Ali u svom predavanju Popić se nije posebno osvrnuo na fasadu Papandopulove koju kroz idućih desetak godina čeka neminovna obnova pa time nije uslijedila niti rasprava sa stanarima koja je inače vrlo dinamična na tribinama iz ciklusa “Zašto smo privlačni? “.

4

A upravo model obnove fasade na Papandopulovoj ne samo da je važan za stanare zgrade i očuvanje fasade koja se nerijetko naziva najljepšom fasadom moderne, već ako se uspješno provede može poslužiti i kao primjer obnove za cjelokupno naslijeđe stambene arhitekture moderne. Bez zaštite konzervatora, u vrijeme kada stanovanje više nije društveni već privatni problem te briga o stambenim objektima prepuštena stanarima i poduzećima koja upravljaju zgradama, obnove se događaju stihijski i bez ikakve konzultacije sa strukom, a jedinstvo originalne arhitektonske zamisli najčešće se u potpunosti narušava. Pronaći model koji bi uvažio mišljenje struke, bio u skladu s izvornim rješenjem te ujedno odgovarao kako potrebama tako i mogućnostima stanara zadatak je koji su si organizatori ovog skupa zadali.

5

Predavanje Popića u tom smislu možemo gledati kao glas struke koji inzistira na poštivanju izvornog rješenja. Stanari se ovom prilikom nisu oglasili, ali događanja iz ovog ciklusa koja su prethodila ovom predavanju svjedoče da su stanari voljni sudjelovati u donošenju odluka. Tome u prilog svakako govori činjenica da je već prilikom prvog predavanja iz ovog ciklusa, predavanja Višnje Kukoč o urbanizmu Splita 3, oformljena prva radna grupa stanara i stručnjaka koji su lokalnoj samoupravi uputili niz primjedbi na zahtjeve za izmjenu GUP-a, izmjene koje se mogu odraziti na kvalitetu života u kvartu.

6

Nema razloga ne vjerovati da će stanovnici biti aktivni i pri formiranju modela obnove fasade. U smislu obnove fasade Papandopulove svakako ključno je bilo predstavljanja obnove Iblerovog drvenog nebodera u Zagrebu. Pod nazivom “Čije je pročelje?” rasprava je otvorila cijeli niz pitanja na koje će struka i stanari morati naći zajednički odgovor.

7

Mogu li stanari kao vlasnici stanova sami financijski podnijeti teret obnove fasade, treba li zgrade kao što je Papandopulova upisati u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te u njihovu obnovu uključiti i javni novac, te kako uopće postaviti konzervatorske odrednice za obnovu ovakvih zgrada a da se uvaži i njihova socijalna komponenta – samo su neka od otvorenih pitanja na koje odgovore treba naći u dijalogu struke i građana.

8

Pokretanje javne rasprave u samom susjedstvu dobar je početak i velik uspjeh organizatora. Koji će biti rezultati pokazat će vrijeme.

Fotografije: Helije Vuco (predavanje), Josipa Bilić (interijeri i detalji), Duška Boban (eksterijeri)