Placebo efekt arhitekture 

Petnaest godina Maggie’s Cancer Curing Center – Maggin centar za brigu o oboljelima od raka pruža besplatnu pomoć i savjet oboljelim od raka. Aktivnosti koje se odvijaju u takvim centrima obuhvaćaju individualna i grupna savjetovanja, tretmane ljepote, jogu te su mjesta druženja i izmjene iskustava oboljelih od raka. Ideja za centar potekla je od Maggie Keswick Jencks koja je, i sama oboljela od raka, vjerovala da mora biti aktivan sudionik svog liječenja. Tijekom 18 mjeseci intenzivne kemoterapije napisala je esej A View from the Front Line – Pogled s prve linije bojišnice i iz bolničke sobe postavila osnove budućeg centra. Umrla je 1995.

Maggie i njezin suprug Charles Jencks, ugledni teoretičar postmoderne arhitekture, znali su da arhitektura ne može zamijeniti kemoterapiju, ali su istovremeno vjerovali da može ostaviti veliki trag na zdravlje. Iz tog je uvjerenja nastala ova organizacija koja danas ima 7 centara visoke arhitektonske vrijednosti.

U povodu 15-godišnjice, Victoria & Albert Museum i predstavljaju izložbu na kojoj se kroz nacrte, fotografije, modele i video mogu vidjeti svi do sada izgrađeni centri, ali i šest projekata koji se tek trebaju realizirati. Izložba je otvorena do 8. svibnja.

Realizirani projekti

Prvi centar iz 1996. adaptacija je štale u sklopu bolnice Western General u Edinburghu. Arhitekt Richard Murphy u suradnji s Magginim centrom arhitekturom je stvorio kućnu atmosferu (kao kontrast uobičajenim sterilnim bolničkim prostorima). Prvu adaptaciju slijedila je druga iz 1999. Centralni unutarnji prostor može se koristiti kao takav ili podijeliti u manje zasebnih prostorija. Izvana se čelik, olovo, staklo i drveno gređe nadovezuju na izvornu kamenu gradnju i stvaraju dojam građevine u građevini. Projekt je 1997. bio nominiran za nagradu Stirling.

Tako je počeo niz suradnji s velikim imenima suvremene arhitekture. Arhitektonski ured Page/Park adaptirao je zgradu bivšeg ulaza u Sveučilište u Glasgowu u centar te organizacije. Sam Charles Jencks zaslužan je pejzažnu arhitekturu. Isti arhitekti, Page/Park za arhitekturu i Jencks za okoliš, zaslužni su i za centar u Invernessu, u sklopu bolnice Raigmore, koji je otvorio vrata 2005. Drvena struktura zgrade koja podsjeća na arku i intervencije u pejzažu savršeno se prožimaju. Iza dizajna stoji ideja o mitozi, diobi stanica u zdravom organizmu.

Godine 2003. u Dundeeju je novu zgradu za Maggin centar projektirao Frank Gehry. To je bio prvi Gehryjev projekt realiziran na području Velike Britanije, a zgrada je zbog svoje kvalitete uvrštena u seriju poštanskih maraka kojom Royal Mail slavi suvremenu arhitekturu u Velikoj Britaniji. Zgradom dominiraju dvokatni toranj i izlomljeni valoviti krov za koji Gehry tvrdi da ga je inspirirao Veermerov portret dame sa svilenim šalom. Kritičari hvale zgradu zbog mnogo promišljenih detalja koji pridonose osjećaju mira, opuštenosti i kontemplacije.

Zaha Hadid dobila je priliku svojom arhitekturom pridonijeti slavi Magginih centara. Njezin projekt završen je 2006. u Fifeu, u sklopu bolnice Victoria u Kirkcaldyju. Hadid je arhitekturom tog objekta povezala prirodnu udubinu nad kojom se diže zgrada centra sa zgradom bolnice koja je u pozadini. Jednostavne linije zgrade samo su nastavak prirodnih linija koje šuma stvara oko prirodnog udubljenja. Interijeri tog naočigled strogog zdanja slijede principe centra i pružaju humani prostor za okupljanje oboljelih od raka.

Prvi Maggin centar u Londonu otvorio je vrata 2008. u sklopu bolnice Charing Cross u Hammersmithu. Arhitekt je Richard Rogers iz ureda Rogers, Stirk, Harbour & Partners. Zamišljena kao dvokatni paviljon, ta je zgrada antiteza tipičnim bolnicama. Narančasti zidovi i krov koji lebdi visoko iznad njih stvaraju osjećaj zaštićenosti unutarnjih vrtova, dvorišta i višenamjenskih prostora grupiranih oko kuhinje. Upravo podignuti perforirani krov i veliki prozori taj zaštićeni prostor ne čine i izoliranim od vanjskog svijeta. Projekt je 2009. dobio uglednu britansku Stirling nagradu za arhitekturu.

Posljednji od izvedenih radova na izložbi je Maggin centar u Cheltenhamu iz 2010. Arhitekt je Sir Richard MacCormac iz ureda MacCormac, Jamieson & Prichard Architects. Taj se centar nadovezuje na viktorijansku zgradu u bolničkom kompleksu i smješten je uz rijeku Chelt. Struktura od lokalnog drva zamišljena je kao serija “namještaja” pod velikim krovom. Na pet minuta hoda od bolnice, vrt i prostorije centra pružaju emocionalnu i psihološku pomoć oboljelima.

Budući centri

Od budućih projekata najbliži realizaciji je onaj Rema Koolhaasa i OMA-e koji bi vrata korisnicima trebao otvoriti u ljeto ove godine u sklopu bolnice Gartnavel u blizini Glasgowa. Projekt obuhvaća nekoliko jednoetažnih objekata različitih  visina međusobno povezanih u prsten oko unutarnjeg dvorišta. Prostori su kombinacija malih i intimnih zona za osobno savjetovanje te većih i otvorenih za društveno okupljanje. Orijentirani su i otvoreni na unutarnje dvorište sa staklenikom, ali također pružaju određene vizure na vanjski svijet, pa tako i na Glasgow.

Dr. Kisho Kuokawa preminuo je 2007., ali je prije smrti završio projekt za Maggin centar u Souht West Walesu, u sklopu bolnice Singleton. Ured Garbers&James danas je zadužen za realizaciju tog projekta. Arhitekturu tog centra Kuokawa je zasnovao na svemirskom vrtlogu kao jakom simbolu života, s vječnim silama koje se okreću oko stabilnog centra. Spiralni dizajn s jedne strane privlači posjetitelje i korisnike objekta, a s druge strane prirodu, stabla, stijene i vodu tipične za lokalitet. Jezgra objekta arhitektonski utjelovljuje mir i meditaciju u obliku terase i staklenika koji pluta na vodi.

Već postojeći provizorni centar u Oxfordu, u sklopu bolnice Churchill, u budućnosti će dobiti svoju zgradu. Arhitekt zadužen za taj projekt je Chris Wilkinson iz ureda Wilkinson Eyre Architects. Nova zgrada bit će smještena na padinu u obližnjoj šumi i arhitekt je želi potpuno uklopiti u prirodu. Zbog toga objekt lebdi u zraku na drvenim stupovima, a ulaz je osmišljen preko mosta s obližnje ceste.  Oko centralne prostorije u kojoj borave posjetitelji i koja sadrži kuhinju, blagovaonicu i peć na drva smještena su tri krila objekta koja odgovaraju trima različitim funkcijama centra: informacije, emocionalna podrška i relaksacija. Prozori i stakleni zidovi pažljivo su promišljeni u odnosu na pogled. Tako je južna strana koja gleda na šumu otvorenija od sjeverne koja gleda na bolnicu. Strukturalni elementi poput stakla i drva trebaju stvoriti ugodnu atmosferu i kontrast kliničkoj estetici bolnica.

Zeleni keramički model zgrade arhitekta Piersa Gougha iz ureda CZWG Architects na izložbi predstavlja Maggin centar koji će biti izgrađen u Nottinghamu. Kao i model, zgrada će biti obložena zelenim keramičkim pločicama. Vesela vanjština trebala bi privući ljude u unutrašnjost kojom će vladati harmonija svjetla i prostora. Za dizajn interijera angažiran je modni dizajner Sir Paul Smith.

Ted Cullinan radi projekt za centar u regiji North East. Prostorije su prilagođene funkcijama. Veće obuhvaćaju društvene aktivnosti centra, a manje su namijenjene individualnim terapijama. Sve su prostorije otvorene na unutarnje dvorište, koje uz vrt sa začinima i voćke ima zonu za roštilj. Zgrada ima i krovnu terasu sa sportskom opremom. Posebnost tog projekta je to što je zamišljen kao zgrada niske potrošnje energije. Ulegnuta u okolne zelene nasipe, zgrada ima dodatnu izolaciju, a krov nad bibliotekom, nagnut na jug, opremljen je fotoćelijama koje će stvarati dovoljno električne energije za zgradu.

Posljednji projekt za Maggin centar koji je za sada u planu je onaj Neila Gillespieja iz ureda Reiach&Hall u sklopu bolnice Monklands u Lanakshireu. Projekt se bazira na okolišu, svjetlu i vizurama. Za postojeća stabla dizajnom su predviđena unutarnja dvorišta određena perforiranom mrežom koja će biti prepoznatljiv element te arhitekture.

Može li arhitektura uistinu liječiti?

Charles Jencks pokretačka je snaga projekta Magginih centara. Mediji i medicinska struka često ga prozivaju da koristi više arhitekture nego što je malim medicinskim centrima potrebno. Jencks ne vjeruje da vrhunska i promišljena arhitektura može odstraniti zloćudni tumor, ali vjeruje u njezin placebo efekt. Vjeruje da ugodan prostor indirektno može djelovati na imunološki sistem, na volju pacijenta da se bori za život, a također vjeruje da svi oboljeli od raka imaju želju za životom. Cilj Magginih centara je da se bolesnici osjećaju ne kao pacijenti nego prvenstveno kao ljudska bića. Zamjera suvremenoj bolničkoj arhitekturi da se previše povodi za zahtjevima higijene i učinkovitosti, a da zapostavlja bolesnika u njoj. Nada se da će ovi primjeri otvoriti nove poglede na arhitekturu bolnica. Danas su Maggini centri ne samo mjesta pružanja podrške i pomoći oboljelima od raka nego i mjesta arhitektonskog eksperimenta koji ostavlja trajan trag u svjetskoj arhitekturi.

Tonči Kranjčević  Batalić