Pritzkerova nagrada za RCR Arquitectes
Troje arhitekata iz katalonskog ureda RCR Arquitectes u Španjolskoj dobitnici su ovogodišnje nagrade Pritzker, koja se često naziva Nobelovom nagradom za arhitekturu, objavila je HINA.
Neuobičajeno za Pritzkerovu nagradu koja odaje priznanja starhitektima za velebna zdanja, ove su godine odabrani arhitekti koji su u gotovo tri desetljeća “tiho” svojim radom poboljšali sredinu u kojoj žive i djeluju.
Rafael Aranda, Carme Pigem i Ramon Vilalta osnovali su ured 1988. u gradiću Olotu i grade uglavnom unutar svoje regije na sjeveroistoku Španjolske. Stekli su ugled zahvaljujući projektima koji su posebno osjetljivi na lokalni kontekst, koje s velikom pažnjom uklapaju u okoliš, vješto koristeći materijale za poigravanje svjetlom, sjenama, masom i fragilnošću.
“Pokazali su kako jedinstvo materijala može ponuditi nevjerojatnu snagu i jednostavnost građevina”, izjavio je australski arhitekt Glenn Murcutt, predsjednik žirija. “Suradnja ovih triju arhitekata rezultira beskompromisnom arhitekturom poetske razine, predstavlja bezvremenska djela koja su odraz poštovanja prema prošlosti, istovremeno projicirajući sadašnjost i budućnost”.
Vinarija Bell-Lloc, izgrađena 2007. u Palamósu, na obalama Girone
La Lira Theater Public Open Space, Ripoll, Girona, Španjolska, 2011.
“Uvijek smo nastojali bježati od pomodnosti kao i od stvaranja arhitekture smještene u točno određeni trenutak”, rekao je Ramon Vilalta u razgovoru za el Pais prošle godine. “Vjerujemo da je arhitektura konstrukcija i da konstrukcija mora biti dobro napravljena. Tako će trajati”.
Atletska staza Tussols-Basil, Olot, Španjolska, 2000.
Trio radi u Olotu, u nekadašnjoj ljevaonici koju su prenamijenili dodajući ciglenoj “ljušturi” čelik i metalne površine, ponegdje grube, ponegdje polirane. Rade zajedno, za velikim stolom koji su sami dizajnirali, švrljajući uredom u kućnim papučama te pomalo zazivaju kultni status.
Njihovi projekti iznimno su precizni, a priča se da svoje klijente obvezuju ugovorom da nikad neće mijenjati njihove građevine, dok sami priznaju da ponekad idu do ekstrema i da sami dizajniraju namještaj jer ih na tržištu ništa ne zadovoljava.
Dječji vrtić El Petit Comte Kindergarten, Besalú, Girona, Španjolska, 2010.
Povjesničar arhitekture William JR Curtis, koji je i autor njihove monografije, tvrdi da su među najboljima na svijetu danas, da izbjegavaju ekscese i međunarodni “zvjezdani sistem” koji od arhitekata proizvodi tzv. ikone. Njihov rad evocira arhitekturu Miesa van der Rohea, skulpture Richarda Serraa, te se kreće od katalonskog modernizma do japanskih zen vrtova.
Les Cols Restaurant Marquee, Girona, Španjolska, Olot, 2011.
U proteklih nekoliko godina izgradili su dva su projekta izvan njihove uobičajene zone gradnje.
Soulages Museum, Rodez, Francuska,2014.
La Cuisine art centre, Nègrepelisse, Francuska, 2014.
Odabir ovog trija koji je čvrsto ukorijenjen u lokalni kontekst i vješto izbjegava svjetla međunarodne pozornice, obećavajući je smjer za Pritzkerovu nagradu.
Iako će im ovo priznanje donijeti mnogo poziva za internacionalnu suradnju, malo je vjerojatno da će Aranda, Pigem i Vilalta promijeniti svoj način rada.
Sant Antoni – Joan Oliver Library, Senior Citizens Center and Cándida Pérez Gardens, Barcelona, Španjolska, 2007.
Row House, Olot, Girona, Španjolska, 2012.
Izvor/ Fotografije: HINA, pritzkerprize.com, theguardian.com
