Šibenik dobiva prvi Urbani centar

Povijesne cjeline europskih gradova nalaze se danas pred sličnim izazovima, a one hrvatske dodatno opterećuje i prinuda da se donedavno socijalističko planiranje žustro prilagodi kapitalističkom okviru, za što uglavnom nedostaje adekvatno obrazovanih (timova) stručnjaka, ali i legislativnih uvjeta na svim razinama. Stare gradske jezgre mijenjaju karakter, postaju neugodnije za stanovanje pa posljedično gube stanovništvo, a time i specifične odlike koje su ih u prvom redu i činile privlačnima. Šarm kulise ne može nadomjestiti šarm grada. Turistificiranje svih partera u starim cjelinama nauštrb lokalnih prodavaonica, knjižara, tržnica ili javnih trgova ne može se spriječiti ako se ne ispuni osnovni uvjet – zadržavanje postojećeg i privlačenje novog stanovništva čija bi prisutnost stvarala potrebu za heterogenim sadržajem.
Na sličnim je pretpostavkama koncipiran projekt JEWEL (Joint Easily Wafted East Laboratory Model) koji sufinancira Europska komisija u okviru Transnacionalnog programa za jugoistočnu Europu, a kojim se inicira inovativan pristup prostornom planiranju kroz stvaranje urbanih centara otvorenih lokalnim stručnjacima, gradskim upravama, poduzetnicima i javnosti. Cilj mu je potaknuti integralno planiranje i održivu ekonomiju prilagođenu stoljeću u kojem živimo te suvremenim potrebama grada i gradskog stanovništva, s fokusom na socio-ekonomske aspekte razvoja. U JEWEL je uključen Šibenik, koji participira s 15 % od ukupno 240.000 eura namijenjenih projektu, a uključio se na poziv nositelja, grada Perugie, uz niz partnera iz Italije, Grčke, Rumunjske, Bugarske i Albanije.

1

Jezgre gradova, pogotovo obalnih, se mijenjaju, a podaci o stvarnoj situaciji na terenu su teško dostupni i raštrkani po raznim službama i institucijama

Urbani centri otvoreni su javni prostori namijenjeni dokumentiranju i razvoju inovativnih ideja vezanih uz budućnost gradova – mjesta na kojima lokalna zajednica može razmjenjivati sve bitne informacije o urbanim i teritorijalnim promjenama i time izravno utjecati na procese donošenja odluka, a ujedno su otvoreni stručnoj javnosti za razvoj planova u suradnji s gradskim upravama. Projektom JEWEL, koji je jedan u nizu onih kojima Europska komisija nastoji doskočiti transformacijama koje prolaze mnogi europski gradovi, pruža se organizacijska, financijska i stručna potpora osnivanju takvih centara. Otvorenost je ključna razlika između njih i ureda za upravljanje gradskim jezgrama, a koja se u hrvatskoj praksi (primjerice, pri izradi splitskog plana upravljanja) pokušava postići osnivanjem povjerenstava u koja se uključuju slični akteri kao i u urbane centre. No, povjerenstva su u pravilu inertne strukture, a praksa traži kontinuiranu aktivnost visoke dinamike.
U šibenskom primjeru, koji možemo koristiti kao paradigmatski i za mnoge druge gradove na obali i općenito u Hrvatskoj, nepostojanje ili neadekvatnost Detaljnog plana upravljanja i Plana upravljanja starom jezgrom pred projekt stavlja još niz zadataka kakvih nemaju, primjerice, talijanski gradovi. Planiranju prethodi istraživanje i analiza teško dostupnih, ograničenih i po raznim službama i institucijama raštrkanih podataka o stvarnoj situaciji na terenu. Takvo interdisciplinarno istraživanje i planiranje traži i znanje i vrijeme i novac pa je stoga sposobnost da se kompleksni projekti formuliraju na način da mogu aplicirati za sredstva iz EU fondova trenutno u Hrvatskoj gotovo uvjet realizacije.

2
Stara jezgra Dubrovnika, Splita i Šibenika prolaze progresivnu depopulaciju

Za osmišljavanje i realizaciju takvih i sličnih projekata zapravo i nemamo previše vremena – progresivna depopulacija starih jezgri Dubrovnika, Splita i Šibenika samo su neki primjeri, a posljedice investicijskih pritisaka na javne prostore već poprimaju alarmantne razmjere. U nedostatku tijela koja bi se bavila urbanim planiranjem, gradovi i ministarstva nekad krpaju rupe, a nekad stvaraju i dodatan nered; glasovi pojedinaca i strukovnih udruženja gube se u paničnom traženju investicija, a javni interes kroz retoriku vlastodržaca postaje apstraktna sintagma za nešto što sprječava razvoj. Zašto ne bismo radili drugačije?
U Šibeniku je, prema riječima Petra Mišure iz Odsjeka za gospodarstvo Grada Šibenika, u tijeku proces uspostave Urbanog centra, prvog takvog u Hrvatskoj, kao središnjeg mjesta za prikupljanje podataka o staroj gradskoj jezgri, razvoj novih ideja vezanih za problem jezgre, ali i grada u cijelosti. Kuriozitet u našim uvjetima jest visok stupanj entuzijazma, stručnosti, organiziranosti i suradnje uključenih na lokalnoj razini – autora projekta, gradskih vlasti i institucija, šibenskog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, zainteresiranih civilnih udruga i poslovnih subjekata – što je svakako dobra osnova planirane revitalizacije koja će tijekom 2014. godine krenuti iz kreativnog inkubatora u samom srcu grada. Nitko, naravno, ne može sa sigurnošću tvrditi kakvim će plodovima i u kojem roku uroditi takav pristup, ali oslanjajući se na iskustva drugih gradova u sličnim procesima, koncept, koji su u lipnju ove godine predstavili voditeljica projekta, povjesničarka umjetnosti Ivana Katurić (magisterij iz upravljanja gradom, doktorant iz urbane sociologije i ekonomije) te stručni suradnici dr. Aleksandar Lukić (geografija i prostorno planiranje) i dr.Marco Vani (urbana ekonomija), čini se daleko osjetljivijim, promišljenijim i korisnijim za lokalnu i širu sredinu od aktualno promoviranih nacionalnih strategija (Zakon o strateškim investicijama, Zakon o kulturnim dobrima…) upravljanja prostorom i baštinom.

3
Urbani centar bit će središnje mjesto za prikupljanje podataka o staroj gradskoj jezgri i razvoj novih ideja

Dalmatinskim gradovima možda najbliskiji primjeri su oni talijanski: u raznim aspektima možemo uspoređivati i dobre i loše strane Firence, Trogira, Genove, Splita, Šibenika, Torina…i učiti od onih koji su slične procese počeli prolaziti prije desetak ili tridesetak godina. Kolaps torinske automobilske industrije devastirao je njegovu urbanu matricu na sličan način na koji se to dogodilo propašću TEF-a i TLM-a u Šibeniku. Tako značajne promjene za sobom uvijek povlače i duboku podijeljenost oko pitanja u kojem pravcu dalje i zato je potrebna široka debata da bismo se uopće pomaknuli s mjesta. Torinski je urbani centar, primjerice, namijenjen pružanju podrške ponovnom razvoju u najrazličitijim mjerilima, od zapuštenih Fiatovih tvorničkih pogona do prostornih planova za šire metropolitansko područje; autori šibenske inačice predlažu razvoj kreativnih industrija u centru, nove manufakture, urbanu agrikulturu – razumijevanje konteksta svakom gradu pruža mogućnost različitih rješenja, ali ključno je početi o njima raspravljati.
Stanovnici Šibenika i stručnjaci iz područja zaštite baštine, gospodarstva i razvoja infrastrukture pozvani su da aktivno sudjeluju u projektu JEWEL svojim prijedlozima i idejama – kroz radionice, rasprave, izložbe, prezentacije. Taj i svaki sličan poziv na javnu raspravu u bilo kojem drugom gradu zaslužio je punu pažnju, jer alternativa su nam prazne ljuske na mjestima gradova u kojima nećemo imati što raditi, osim eventualno posluživati goste; ili, kako kaže Jane Jacobs: “Gradovi imaju mogućnost pružiti svakome ponešto samo zato i samo onda kada ih svi stvaraju”.

Fotografije: Vjeko Santrić