Urbanizam je najprofitabilnija koruptivna grana u Portugalu

Zainteresiranoj grupi planera, novinara, aktivista i predstavnika lokalne samouprave proljetos je u Zagrebu svoje iskustvo i perspektivu antikoruptivnog djelovanja izložio Paolo Morais, sveučilišni profesor, aktivist i potpredsjednik portugalskog ogranka Transparency Internationala (Transparência e Integridade) na Seminaru o prostornom planiranju i korupciji u organizaciji Heinrich Bőll Stiftunga u suradnji  sa Zelenom akcijom, Pravom na grad, Zelenom Istrom, Art radionicom Lazareti i Multimedijalnim institutom. Grubi sadržaj njegove inicijative je jednostavan: povećati transparentnost u javnom životu i javnom upravljanju, pojednostavniti kompleksne legislativne odredbe i osnovati specijalizirane sudove za korupciju. Jednostavno ili jednostavno nemoguće?

ilustracija 1

“Tijekom mjeseca u kojem je nekoliko VIP optuženika posjetilo ili napustilo zatvor, a vijesti o višemilijunskim prevarama u zdravstvenom osiguranju i malverzacijama lokalne samouprave ispunjavaju novinske stupce, sukobi interesa na najvišoj razini prolaze gotovo neopaženo. Prema prvom opsežnom izvješću o korupciji u Europi, u 2014. godini temeljito se trebala istražiti ‘privatizacija, rad gradskih vijeća, javno zdravstvo i koncesije dodijeljene od države’.”

Ovaj citat iz portugalskih medija s početka godine mogao je biti i iz hrvatskih. Diljem europskog juga ponavljaju se gotovo identični scenariji: spekulanti se na štetu lokalnog stanovništva bogate na povlaštenim informacijama o budućim prostornim planovima, zelena se područja prenamjenjuju u građevinska bez ikakvih studija ili samo s onima koje financira investitor, graditeljsko se nasljeđe devastira zbog kratkoročnog profita, autoceste odlaze pod koncesiju, prirodni resursi poput vode se privatiziraju, a ambijentalne vrijednosti nestaju pod kubicima neprodanih stanova i praznih hotela.
Prvi zadatak gradske političke vlasti je upravljanje prostorom, a drugi da vodi procese prostornog planiranja. Političari ne razumiju ili ne žele razumjeti čemu služi porez kojim raspolažu. Većina portugalskih gradskih uprava troši ga na plaće i usluge koje traži birokratski aparat, govori Morais.

ilustracija 2

Urbanizam je, nastavlja, najprofitabilnija koruptivna grana u Portugalu, a krajnja posljedica je, s jedne strane, da građani plaćaju dugove propalih investicija jer se banke od njih oporavljaju iz poreza pa nema novaca za razvojne projekte (ako je 70% privatnog duga ulupano u spekulacije, nema novaca za ništa drugo, primjerice industriju, poljoprivredu), a s druge, u uvjetima u kojima developeri financiraju političare, održivi razvoj gubi i svoju fizičku mogućnost.

Dijelovi portugalske obale nepovratno su devastirani, jer su planirani kratkoročno, ne uzevši u obzir klimatske i ostale promjene. Trenutak u kojem portugalska, ali i hrvatska javnost saznaju, primjerice, o projektu nekog resorta, obično je onaj kada je investitor već kupio zemlju i kada je lokalni prostorni plan već izmijenjen. Arbitrarnost je u javnom upravljanju još jedan izvor korupcije, a praksa izmjena Generalnih urbanističkih planova političkim odlukama pruža široko polje za manipulaciju. U Portugalu od 10 milijuna stanovnika danas je 2 milijuna neprodanih stanova, a gradski su centri prazni zbog cijene. Koliko smo daleko od sličnog scenarija?

ilustracija 3 1

ilustracija 3 2

U urbanizmu je, kaže Morais, nužna transparentnost i građanska participacija. Formalni uvjeti za tu participaciju postoje, ali političari na sve načine, ma što govorili, izbjegavaju građane, a teško razumljivi zakoni ograničavaju mogućnost građanskog sudjelovanja. U izradi urbanističkih planova mogu sudjelovati samo vrlo uske i dobro informirane grupe.

Formalno demokratski procesi, poput javnih rasprava otvorenih svima, u Portugalu traju u pravilu 60 dana. Problem je što to ne funkcionira u praksi jer su dokumenti vrlo kompleksni i opsežni te ih samo rijetki – profesionalne grupe, interesne grupe – razumiju i mogu sudjelovati u raspravi. Javna rasprava time postaje nadmetanje između zainteresiranih strana, a ne diskusija o javnom interesu. Ona je teoretski javna, u praksi korporativna. Morais tvrdi da se to može promijeniti pojednostavljivanjem zakona, pojednostavljivanjem pravilnika i instrumenata politike urbanog planiranja jer bi na taj način građani mogli prepoznati sumnjive poslove. Najveći problem portugalske demokracije je moć investitora. Participativna izrada urbanističkih planova, temeljito proučavanje, jedini su način da se ona umanji.

Posljednji problem kojem je posvećen Morais je nefunkcioniranje sudova. Zviždači su nezaštićeni, a procesi dokazivanja koruptivnih djelovanja u prostornom planiranju i kažnjavanje kroz postojeći su sustav svedeni na simbolične akcije i, za kriminalce, sasvim prihvatljive kazne. Sustav delegiranja odgovornosti je i u Hrvatskoj takav da bismo i neke naše lokalne političare uskoro mogli gledati na slobodi.

Sve ono negativno što lokalno već opažamo u prostoru znak je i da debelo kasnimo, ali da nam i konvencionalni alati očito nisu od neke koristi pa skoro svaki pokušaj otvaranja teme prostornog planiranja rezultira ili kuknjavom ili rezigniranim slijeganjem ramenima, rijetko nekom točkastom akcijom malog dosega, ako ikakvog. Nastaviti gledati svoja posla ili se u skladu s vlastitim znanjem, afinitetima i interesima prihvatiti nekog segmenta unaprjeđivanja procesa odlučivanja o prostoru, ipak je lažna dihotomija: samim time što smo građani, na ovaj ili onaj način u tom procesu već sudjelujemo.

Ovaj pojednostavljeni prikaz portugalskih praksi služi tome da razmislimo o onom dijelu procesa planiranja koji zaista i možemo mijenjati. Lokalna je vlast, citira Morais de Tocquevillea, osnovna škola demokracije.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija