Željeznica i luka, uz industriju, nekada su bile temelj razvoja grada Rijeke. Ali kroz posljednjih dvadeset godina oni prolaze kroz težak proces tranzicije. Prioriteti GUP-a Rijeke iz 2006. su transformacija identiteta grada koja sa sobom nosi mnoge prenamjene i rekonstrukcije industrijskih i transportnih zona, posebno one željezničke koja se proteže duž obale i fizički razdvaja grad od mora. Međutim, na pitanje gdje vodi ta tranzicija odgovora još nema. Građani, od kojih su mnogi izgubili svoje poslove u tranzicijskom procesu, sa strepnjom gledaju u budućnost, kako vlastitu tako i onu grada.
Priča o lučkoj i željezničkoj zoni Rijeke snažna je metafora o razvoju, propasti i promjenama koje su zahvatile cijelu regiju.Tu priču nam danas donose umjetnici Nadja Mustapić i Toni Meštrović. Njihova više kanalna site-specific instalacija “Čekaonica za ljude, strojeve i grad” donosi video i audio zapise o riječkoj luci, njezinim gatovima i dokovima, skladištima, silosima, kao i cijelom potezu željezničke pruge sa željezničkim kolodvorom u neposrednoj blizini, starim okretištem lokomotiva, svjetionikom i rafinerijom nafte. Od 5. do 11. veljače ti materijali ispunit će prostor čekaonice glavnog željezničkog kolodvora u Rijeci te građanima otvoriti jedinstvenu perspektivu i iskustvo prostora koji su simbolički prisutni u slici grada svakog Riječanina, ali na svakodnevnoj razini iskustva grada skriven i nevidljivi.
Dokumentaristički pristup autora temi donosi estetske, društvene, povijesne i teksturalne vrijednosti određenog prostora. Ali za razliku od tradicionalnog dokumentarca, umjetnici se fokusiraju na konstrukciju poetičkih narativa koje proizlaze iz samih audio – vizualnih zapisa koji su sakupili. Dokumentaristički pristup tako postaje i način uspostavljanja vlastitog odnosa prema stvarnosti te interpretacije svijeta koji nas okružuje.
Prostor čekaonice nije odabran za prezentaciju rada samo zbog simboličke veze s neizvjesnošću koju tranzicija sa sobom nosi. Premda je nekad označavao povezanost grada sa središnjom Europom, danas je rijetko posjećen prostor. Ipak, preostali dolasci i polasci vlakova te njihovi putnici, lokomovite koje pomiču vagone duž tračnica, dizalice koje prenose terete, kamioni i tegljači koji voze između luke i obližnjih silosa odaju da tu života još ima. Zvukovi koji se tu svakodnevno generiraju za vrijeme trajanja umjetničke instalacije postaju sastavni dio rada. Oni se miješaju sa zvukovima instalacije, smještaju je u stvarni kontekst.
Projekt je realiziran uz pomoć kanadske umjetničke organizacije Musagetes, koja za trajanja umjetničke instalacije organizira i tri radionice koje će dodatno otvoriti raspravu o promjenama u gradovima. Radionice Slušanje, Prilagođavanje i Čekanje dotaknut će se tema zvuka dolaska vlaka u grad, idejom Borisa Groysa da se postojanost u gradovima može pronaći u “ponavljanom odgađanju konačnog rješenja”, te pogledu na instalaciju, ali i grad kroz dječje oči.
Audio – vizualna instalacije Čekaonica za ljude, strojeve i grad može se pogledati od 5. do 11. veljače od 16 do 21 sat. Raspored radionica je sljedeći: Slušanje, četvrtak, 5. veljače od 16:30 do 17:30; Prilagođavanje, petak, 6. veljače od 18:00 do 19:30; Čekanje, subota, 7.veljače od 16:00 do 17:30.