Cenzura i komercijalizacija Splitski salon zamalo odvele u Sinj

“Zamalo Sinj” pisalo je na plakatima koji su najavili 39. Splitski salon, Salon koji se u različitim formatima u gradu održava još od 1969. godine.

Prije nego se osvrnemo na njegovo ovogodišnje izdanje koje je u mnogočemu specifično, razmotrit ćemo kako je Splitski salon zamalo završio u Sinju.

Cijela priča započela je još 2014. godine. Nakon trideset godina upravljanjima Dioklecijanovim podrumima Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika Split (HULU), organizatoru Salona, s travnja na svibanj prošle godine Grad Split je oduzeo ključeve podruma. HULU je tako izgubio upravljanje izložbenim prostorom, ali i sredstva za vlastito financiranje koja je dobivao od prodaje ulaznica. To je pokrenulo i niz promjena unutar same organizacije, uključujući i promjenu vodstva. A podrumi su dobili novog upravitelja za koga je odabran Muzej grada Splita.

01

Dizajn plakata: Nikola Križanac

Grad očito ima velike planove za muzej te je u veljači ove godine uslijedio i prijedlog pripajanja 105 godina starog Etnografskog muzeja Muzeju grada Splita. Time bi se postavili temelji onom što u gradskoj upravi zovu muzejski holding. Sve se to odvija, usprkos negodovanju struke i negativnih očitovanja stručnih vijeća, s ciljem okupljanja i kontrole prostornih resursa povijesne jezgre pod jednu instituciju.

Terminologija i kriteriji vrednovanja, tj. brojanje ulaznica, koji dolaze iz Grada a vezani su uz javne prostore za kulturu, jasno upućuju da se o kulturi razmišlja isključivo u ekonomskim kategorijama te da se sva prostorna prekrojavanja, kako ona ostvarena tako i ona planirana, događaju s ciljem komercijalizacije i turistifikacije prostora.

Da suvremena umjetnička scena ne igra veliku ulogu u tom planu pokazalo se već na izložbi koja je u Dioklecijanovim podrumima održana neposredno prije ovogodišnjeg Salona. Radi se o dugogodišnjoj manifestaciji Adria Art Anale čije je 28. izdanje u podrumima cenzurirala i zatvorila nova ravnateljica Muzeja grada Splita. Narcisa Bolšec Ferri koja je mirovinu dočekala kao pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Puli, kao jedina kandidatkinja u srpnju ove godine postavljena je za ravnateljicu Muzeja grada Splita.

6

Autor: Viktor Popović

U novoj ulozi ravnateljica smatra da ima pravo na kontrolu umjetničkog sadržaja koji se izlaže u podrumima te je tako i HULU dobio zahtjev da prije otvaranja Salona upravi muzeja mora dostaviti popis svih autora, opis svih radova i prikladnu foto dokumentaciju istih. Kustosi Salona, Božo Kesić, Dalibor Prančević i Boris Šitum, nisu pristali na takvo uplitanje u svoj rad i tu je nastala ideja o Salonu u Sinju kao planu B, ukoliko Muzej grada Splita ne popusti.

U predizborno vrijeme pregovori s Gradom su urodili plodom te je manifestacija Adria Art Anale ponovo otvorena, a Salon je dobio zeleno svjetlo za izlaganje u podrumima bez cenzure. Ipak, samo postavljanje Salona nije išlo glatko.

Narcisa Bolšec Ferri nadgledala je svaki korak umjetnika i kustosa, a kako nam otkriva Vice Tomasović, predsjednik HULU-a, novi tehnički uvjeti koje je postavila uvelike su podigli troškove postavljanja izložbe. Zbrojeno sve zajedno, umjetnici se više ne osjećaju dobrodošlima u prostoru Dioklecijanovih podruma, prostoru koji su još do prošle godine doživljavali svojim. To je kontekst u kojem je pod naslovom “Prikazi podijeljenosti” na kraju Salon ipak otvoren u Dioklecijanovim podrumima.

7

Kustoski postavljen kao “platforma na kojoj se sagledava heterogenost u domeni lokalnog umjetničkog izraza” za sedamdesetu obljetnicu HULU-a Salon je uzeo za cilj što veću participaciju članova udruge. U vrijeme kada je HULU izgubio prostore vlastite realizacije, a samim podrumima prijeti muzealizacija, ovakav pristup Salonu trebao je pokazati važnost umjetničke scene za vitalnost grada. Na žalost, ona je iskazana jedino kvantitativno.

Kontekst u kojem se odvija ovaj Salon postao je sadržajem tek manjeg broja izloženih radova, uključujući i neke anonimne intervencije u postav. Uspjeli smo doći do fotografija naljepnica s ravnateljicom muzeja uz natpis “odlazim” koje su se neočekivano pojavile među radovima na samom otvaranju.

4

5

Izostanak jasnog kustoskog koncepta te selekcije umanjilo je relevantnost ovog Salona u kontekstu hrvatske suvremene umjetnosti. Dugogodišnja izgradnja Salona kao mjesta valorizacije i kontekstualizacije umjetničkog stvaralaštva u gradu tako je dokinuta te je Salon postavljen kao smotra članova udruge. Uspjeh ovog Salona tako ostaje u mapiranju lokalne scene, ostvarene kako u postavu tako i u video zapisu Ivana Perića koji je u suradnji s kustosima intervjuirao stotinjak predstavnika splitske umjetničke scene.

3

U promišljanju i razvoju suvremene umjetničke scene u gradu to se može gledati i kao korak u nazad. Možda je taj korak bio neophodan nakon sedamdeset godina postojanja i svih problema unutar udruge koji su isplivali gubitkom prostora. Ali sad kad je popisano zatečeno stanje, treba ići dalje, kako u pronalaženju novih izvora financiranja tako i u stvaranju novih sadržaja. A sudbina podruma sudbina je koju dijeli cijela stara gradska jezgra. Hoće li prevagnuti muzealizacija i komercijalizacija ili kontinuitet života, pokazat će vrijeme. Suvremena umjetnost i HULU na strani su života.

Splitski salon otvoren je u Dioklecijanovim podrumima, Salonu Galić, Galeriji Kula, Galeriji umjetnina, ateljeu Ante Kuštre, Kiosku na Prvoj vidilici i eteru KLFM radija do kraja mjeseca.

 

Foto: HULU i anonimni autor