Dorski stupovi 21.stoljeća projektirani pomoću alogoritama

Ranije ove godine švicarski arhitekt, programer i profesor na ETH-u u Zürichu Michael Hansmeyer predstavio je rezultate svoga istraživanja algoritama u arhitekturi, a oni su uključivali neočekivanu kompleksnost: stupovi od kartona sa 8-16 milijuna različitih detalja i površina koji su algoritamski derivirane.

Ovaj put je Hansmeyer osmislio novu instalaciju stupova za Gwangju Design Biennale u Južnoj Koreji, bijenala pod kustoskom paskom velikog Ai Weiweia. Bijenale je ugostilo mnoštvo arhitekonskih praksi- konceptualne radove pa čak i open-source-design platformu WikiHouse, te paviljone Petera Eisenmana, Alejandra Zaere-Pola, i Dominiqua Perraulta. Njegova instalacija nazvana je „Šesti red“ ( kao referenca na pet klasičnih redova) i sastoji se od četiri stupa dizajnirana pomoću prilagođenih algoritama kako bi se razvilo 16 milijuna nerepetitivnih ploha. Takve generirane površine potom su oblikovane u simetrične stupove ukupne visine tri metra- dok svaki od njih kontinuirano izgledom prisjeća na distorzirani dorski red. U samoj konstrukciji korišten je CNC- stroj koji je slagao tisuće slojeva plastike debljine 1 milimetra. Čitav asamblaž je okružen dvama zrcalima koji vizualno multipliciraju stupove kako bi djelovali poput iluzije hipostilne dvorane.

Hansmeyer je odlučio da ovaj put radi sa plastikom, čija kompozicija je poprilično čvrsta i čiji su uglovi mnogo više definirani nego li oni od kartona, pa je stoga i dojam mnogo više skulpturalan. Dapače, instalacija djeluje kao da je precizno urezana u kamenu ili ledu.

Iako Hansmeyerov proces dizajniranja uglavnom istražuje dosege i kapacitete kompjuterskog projektiranja arhitekture u smjeru maksimalnog iskorištavanja alogoritama u dizajniranju, njegov proces, nažalost ne promišlja konstruktivne dosege takvih projekta pa je tako potrebno koristiti 30-godišnju tehnologiju i potom ručno slagati sve djelove.

Više o Michaelu Hansmeyeru pogledajte ovdje