Eulàlia Grau – umjetnica koja ne slika zlatne anđele

Osnovana 1988. godine MACBA – Museu d’Art Contemporani de Barcelona četvrt stoljeća svog postojanja proslavila je u vrijeme sustavne krize, krize koja je u Španjolskoj pokrenuta slomom tržišta nekretninama još 2008. godine te koja 2011. godine na ulicama izvukla milijune Indignadosa s željom za promjenom političkog i ekonomskog sistema. U takvo društvenoj klimi i muzej se programski okrenuo umjetničkim praksama koje se trude razumjeti suvremeno društvo. Nakon ciklusa Kritičke epizode (1957-2011) koji je kroz proteklu godinu dana predstavio fundus muzeja iz perspektive društvenih i političkih promjena neposredno vezanih uz krizu i odabir autora kojima se organizira samostalna izložba uvjetovan je aktualnom krizom.

Tako je i Eulàlia Grau, katalonska je umjetnica koja je sedamdesetih i osamdesetih djelovala na granicama umjetnosti i aktivizma, danas u MACBA-i doživjela svoju prvu monografsku izložbu pod naslovom „Nikad nisam slikala zlatne anđele“. Umjesto anđela, teme njenih radova su korupcija, iskorištavanje radne snage, spekulacije na tržištu nekretninama, rodni sterotipi i to sve kroz sliku svijeta koju nam mediji nameću. Većina njenih radova zapravo preuzima fotografije i druge isječke iz medija koje autorica povezuje i suprotstavlja u kolaže i sitotisak. Suočen s radovima, promatrača je prisiljen razmišljati o mehanizmima na kojima se zasniva naše društvo, o tome kako se stvaraju dominante vrijednosti te kako su strukturirani sistemi represije.

Caps, calces i mitjons (Etnografia), 1973

Caps, calces i mitjons (Etnografia), 1973

Rics i famosos (Etnografia), 1972

Rics i famosos (Etnografia), 1972

Radovi kao Etnografije iz 1972. – 74. donose vizualni prikaz društvene logike u vrijeme modernog kapitalizma. Uz demonstracije, pljačke banaka, policijske prijave, ranjene radnike i biznismene kriminalce nalaze se i radovi koji razotkrivaju rodne asimetrije kako u domu tako i u području rada, zakona i pravde. Željela bi umrijeti na mjestu gdje me nitko ne može vidjeti. Maria, najnoviji je rad nastao 2012.-2013. godine. Medijskim isječcima najnovijih slučaja političke i financijske korupcije u državi autorica suprotstavlja video koji prati život beskućnice Marije na ulicama Barcelone. Sam naslov rada izvučen je iz razgovora s Marijom koja je s krizom izgubila sve pa i pravo na trenutke privatnosti. Baveći se ovog puta osobnom pričom, autorica razotkriva život i poziciju pojedinca u u problematičnom sistemu kasnog kapitalizma.

S izložbom Eulàlia-e Grau, MACBA nastavlja svoju kritičku debatu o suvremenom društvu. Povodom ulaska u EU, izložba Nisam nikad slikala zlatne anđele približava nam sliku Europe kakva se sama baš i ne voli predstavljati, te nam nudi alate za kritičko razumijevanje društva kojeg smo sada i mi dio.

Misses i gàngsters (Etnografia), 1973

Misses i gàngsters (Etnografia), 1973

Núvia i rentaplats (Etnografia), 1973

Núvia i rentaplats (Etnografia), 1973

Interior d'un avió (Etnografia), 1973

Interior d’un avió (Etnografia), 1973

Eulàlia Grau - Željela bi umrijeti na mjestu gdje me nitko ne može vidjeti. Maria

Eulàlia Grau – Željela bi umrijeti na mjestu gdje me nitko ne može vidjeti. Maria