Palma kao metafora Drugog i egzotičnog

U Malom salonu u Rijeci do 21. lipnja 2014. održava se međunarodna izložba naslovljena „U mojoj zemlji palme rastu“ zagrebačke kustosice Irene Borić. Izložba je dio ovogodišnjeg programa Galerije SIZ, a organizirana je u suradnji s Muzejem moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.

Na koji način ste kroz izložbu pristupili motivu palme?

Kada me galerija SIZ pozvala da predložim izložbu, razmišljala sam o tome što bi bilo smisleno pokazati, a da se donekle uspostavi veza s lokalnim kontekstom. Već me neko vrijeme zaokupljalo značenje motiva palme unutar umjetničkih radova jer umjetnički rad nikad ne tematizira palmu, već palma postaje element začudne scenografije, Drugo, eskapistički simbol, metafora ne – mjesta i ne – pripadanja, ili pak zamjena umjetničkog rada. Stoga mi se Rijeka kao post industrijski grad koji nije popularno turističko odredište učinila zahvalnim kontekstom jer se kroz tematiziranje značenja palme mogu postaviti i pitanja o migraciji, dislokaciji i turističkim stremljenjima grada. Sama izložba je organizirana studijski i nastoji ukazati na ambivalentnost značenja motiva palme kroz umjetničke radove i dokumentaciju umjetničkih radova.

Mark Požlep, Whatever Happened to Major Tom, 2012.

Možete li pojasniti sam naslov izložbe?

“U mojoj zemlji palme rastu” stih je preuzet iz pjesme “Marginalia II ” brazilskog glazbenika Gilberta Gila, protagonista kulturnog pokreta Tropicàlia. On pjesmu sklada u vrijeme vojne diktature, te opisuje Brazil kao zemlju na kraju svijeta gdje palme rastu, a snažni vjetrovi donose glad i strah od smrti. Stih “U mojoj zemlji palme rastu” Gil je pak preuzeo iz “Pjesme u egzilu” Antonia Goncalvesa Diasa, predstavnika prvog vala brazilskog romantizma. Za razliku od Diasovih fantazmi o Brazilu kao nestvarno lijepoj zemlji, tipičnih za devetnaesto stoljeće, Gil je bolno svjestan marginalne pozicije Brazila na mapi svijeta. Dok motiv palme u Diasovoj pjesmi predstavlja idealiziranu, nestvarnu sliku zemlje snova, kod Gila označava kraj svijeta, ekonomsku, društvenu i političku pustoš prepuštenu samoj sebi. Time naslov izložbe sadrži oprečna značenja motiva palme, ali ona su ipak međusobno uvjetovana jer egzotično i drugačije postaje predmet žudnje isključivo ako je dovoljno daleko.

Tko su sve zastupljeni umjetnici i umjetnice i s kojim radovima?

Velik broj umjetnika/ca je zastupljen kroz dokumentaciju, ponajviše zbog toga što je originalni rad negdje drugdje, bilo da se radi o javnom prostoru Varšave, Australiji ili zbirci Muzeja Reina Sofia. Bilo mi je iznimno važno izložiti fotodokumentaciju radova “Tropicàlia, 1967.” Helia Oiticice i “L’Entrée de l’Exposition, 1974.” Marcela Broodthaersa jer ti radovi funkcioniraju kao ambijent, odnosno instalacija unutar muzejskog prostora, što je u vremenu kada nastaju bila novina. Kod njih je palma, baš kao i u radu “Ugovor, 1979.” Sanje Iveković bila izložena u svojoj teglici i kao takva svojevrsni vizualni uljez u izložbenom prostoru. Iveković i Broodthaers se približavaju kritici institucija jer ih posebno zanima relacija umjetnička institucija – umjetnički rad – autor/ica. Donekle se nadovezujući na temu nedostatka sadržaja u galerijskom prostoru David Maljković izlaže seriju fotografija nastalu na otvorenju izložbe u riječkoj galeriji Klović 2000 godine. Naime, posjetitelji/ce su fotografirane ispred fototapete s palmom, a putovanje inscenirano za kameru priziva pitanje o sadržaju koji se producira/izlaže u galerijskom kontekstu.

David Maljković, Bez naziva, 2000.

Za razliku od putovanja insceniranog jedino za kameru, Mark Požlep u radu “Whatever Happened to Major Tom, 2012.” započinje nesvakidašnji podvig kupnjom brodića u Hamburgu, a završava sadnjom palme na otočiću Školjiću. Intimna pustolovina odražava sukob fantaziranja o slobodi i prevođenja te fantazije u stvarni, administrativno uređeni, svijet. Zatim, u video dokumentaciji rada “NEW11, 2011.” Dana Moynihana suprostavljene su dvije paralelne scenografije od kojih jedna čini neku vrstu skladišta, a druga oazu s palmom ispod koje leži kostur. Umjetnik dekonstruira ideju o tropskom snu time što kostur nosi majicu s foto otiskom sebe kao dječaka i Freddya Kruegera.

Dan Moynihan, NEW11, 2011.

Nadalje, Igor Eškinja u radu “Java i Borneo, 2004.”, trakom iscrtava otok na galerijskom zidu koji aludira na “kupon” putovanje. No, otok označava iluzorne daleke krajeve pokušavajući zasjeniti prazninu galerijskog zida. Načine reprezentacije palme dotiče rad “Neisporučeni neoni gospodina Lackovića, 2013.” Tanje Vujasinović. Na izložbi se nalazi fotografija neonskih objekata postavljenih u središtu Rijeke u okviru programa Spajalice i tekst gdje gospodin Lacković objašnjava da je neonsku palmu izradio po uzoru na peršin. Nešto drugačija reprezentacija palme vidljiva je kod Feđe Klarića čije potopljene palme ostaju bez otoka, a kod Brkana chiaro scuro prizor palme nosi naziv “Defenziva”. Kod Marcusa Doylea i Božidara Rašice palma pak funkcionira kao okvir, odnosno pozadinski motiv. Samo Nemanja Cvijanović motiv palme dotiče posredno kroz tekst i ekonomsku pozadinu.

Ante Brkan, Defenziva, oko 1955., Vlasništvo MMSU, Rijeka

Božidar Rašica, Stolica na teraci, 1946., Vlasništvo MMSU, Rijeka

Nadalje, izmještenost tropske biljke konotira izbjeglištvo, upućujući na mjesto porijekla, kao i na nepripadanje mjestu u kojem se nalazi. Palmu kao Drugo adresira Joanna Rajkowska u radu “Pozdravi s jeruzalemske avenije,2002.” postavljanjem umjetne palme od 15 m na ugao Jeruzalmske avenije i Nowy Świat u Varšavi, što je potaknulo brojne debate u javnom prostoru. Istom temom se bavi i Igor Juran koji sadi palmu Sabal podno Sljemena koja ondje funkcionira kao strani element među lokalnim biljnim svijetom.
Naposlijetku, uz umjetničke radove izložen je i jedan prijedlog za istraživanje kustosice Kris Dittel “In my Dream I was a Palm Tree, 2014.”, arbitrarna zbirka slika. Riječ je o slikama pronađenim na Internetu i tekstu o značenjima palme u snovima, a posebice su je zanimala ona koja imaju veze s trgovinom, što se dalje rastvara u interes za nizozemsko-indonezijske kolonijalne odnose.

Joanna Rajkowska, Greetings from Jerusalem Avenue, 2002.

Da li je palma neposredno prisutna u baš svim na izložbi zastupljenim radovima?

Jedino u radu Nemanje Cvijanovića palma nije vizualni označitelj. “Plan B – Arapski nacionalizam nije dobar za plan A, 2006.”, futurizmom inspiriran tipografski plakat, prikazuje eksploziju, uzrokovanu napalmom čime se umjetnik posredno dotiče ekonomske eksploatacije palminog ulja za potrebe ratne industrije.

Rad Joanne Rajkowske po postavljanju u javnom prostoru Varšave izazvao je najviše kontraverzi. Možete li reći nešto o toj palmi i reakcijama na nju?

Joanna Rajkowska je palmu postavila u Varšavu davne 2002. godine i ona se još uvijek ondje nalazi, a Muzej suvremene umjetnosti plaća rentu za njeno mjesto. Iako je isprva bila vezana uz Rajkowskin posjet Izraelu i želji da postavljanjem palme u javnom prostoru Varšave na simboličan način dovrši to putovanje. Posebno značajna joj je bila činjenica da Jeruzalemska avenija naziv duguje židovskoj četvrti iz 18. stoljeća, iako te četvrti odavno više nema. Ubrzo nakon postavljanja, palma je pokazala kako jedan naizgled banalan i apolitičan element može postati izrazito političan zahvaljujući kontekstu javnog prostora. Palma je tako u proteklih 12 godina redovito bila lakmus papir neuralgičnih točaka društva, bilo da se radilo o prosvjedu medicinskih sestara koje su vlastiti položaj poistovjetile s palmom ili pak intimnim gestama fotografiranja u havajskim košuljama ispred palme iako je vani snijeg.

Joanna Rajkowska, Greetings from Jerusalem Avenue, 2002.

Kakvi su bili produkcijski uvjeti za izložbu?

Bilo mi je drago surađivati s galerijom SIZ i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci koji su osim prostora Malog salona posudili i radove Rašice, Brkana, Doylea i Klarića za potrebe izložbe. S druge strane, produkcija izložbe bila je prilagođena budžetu, što znači da nije bilo moguće raditi nove produkcije umjetničkih radova ili izlaganje nekih originala.

Aktualan je slučaj palme na otočiću u Vrboskoj na Hvaru koju jedni žele ukloniti, a drugi spasiti, o čemu je Pogledaj.to pisao ovdje. U čitavoj priči upravo je palma metafora Drugoga. Što mislite o toj palmi i njenom slučaju, pa i kao potencijalnoj temi unutar polja umjetnosti?

Upravo mi je ta metafora Drugoga zanimljiva, iako nisam sigurna koliko je autorica projektnog nacrta uopće svjesna svog diskursa. Ovaj slučaj “preekscentrične i pretenciozne” palme unutar umjetničkog konteksta može biti zanimljiv ako se shvati kao metafora Drugog, ali ako mu pristupimo doslovno, onda se zapravo nismo maknuli od načina na koji pop kultura koristi motiv palme.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija