Podzemna željeznica kao najveća javna čitaonica

„Svi mi čitamo sami sebe i svijet oko sebe da bismo letimično opazili što smo i gdje smo. Čitamo da bismo razumjeli ili počeli razumijevati. Ne možemo bez čitanja. Čitanje, gotovo kao i disanje, naša je bitna funkcija“, piše tako argentinski publicist Alberto Manguel u svojoj, već kultnoj Povijesti čitanja. Čitanje nas oplemenjuje, zabavlja, educira, rastužuje i uz obilje citata o funkciji čitanja, s knjigom zaista nikada nismo sami.

S druge strane, najnovija anketa kojom se istražuje učestalost čitanja u Hrvatskoj, poprilično je poražavajuća. Tek 40% Hrvata pročita maksimalno jednu knjigu mjesečno.

Jedan kuriozitet, barem za prosječnog hrvatskog stanovnika, jest odlazak u europsku/svjetsku metropolu (primjer: London, Berlin, New York…) i nezaobilazna vožnja nekim oblikom javnog prijevoza. Osim drugačije perspektive na grad, njegove tajnovitije i prljavije podzemne strane, ono što putniku namjerniku lako upada u oči jest zavidan broj upražnjivača te, u Hrvatskoj gotovo zaboravljene discipline čitanja. Oni su na sjedalima, na podovima, naslonjeni uz prozore, uz vrata podzemnih željeznica, uvijek s knjigom u ruci. Bez obzira na duljinu putovanja, je li riječ o tek par stanica ili vožnji do kraja grada, navikli smo viđati lokalce u posve kontemplativnom stadiju, neovisno o količini buke i distrakcija, posve unesene u svoje papirnato štivo.

Mentalna putovanja ovdje zaista koincidiraju s onim fizičkim, a svjesno ili ne, otvaranjem knjige, prezentiranjem njezinog naslova i autora na javnom mjestu, neminovno dajemo svoj jasan stav o životu.

Upravo je čitanje u podzemnoj željeznici, i to onoj njujorškoj postalo glavna opsesija fotografkinji Ourit Ben-Haim da pokrene ambiciozan projekt Underground New York Public Library, uvidjevši da je riječ o najvećoj javnoj čitaonici u tom gradu. Autorica je diplomirala komparativnu književnost, pa je njen odnos prema ljudima koji čitaju u podzemnoj mnogo više fenomenološki, nego fotografski.

Naime, dnevno ažurirani blog donosi fotografije ljudi koji čitaju, ali uz obavezan naziv autora i knjige. Ukoliko autorica slučajno ne dobije informaciju o kojoj je knjizi riječ, tada uposli svoju poveću grupu pratitelja da joj pomognu detektirati knjigu- po koricama. Diskusije koje se razvijaju na stranici, često znaju biti nepredviljive, a pretvore se i u forum o knjigama.

Svakako predlažemo da posjetite projekt Underground New York Public Library, uz nadu kako ćemo jednog dana vidjeti i Javnu čitaonicu ZET-a.