Splitska priča

Važno ime splitske nezavisne kulture, Room 100, ekperimentalna je izvedbena skupina koju su Antonia Kuzmanić i Jakov Labrović osnovali 2010. godine; s njima djeluje kao glazbenik i Davor Gazde. Formiranje u okvirima gimnastike, akrobacije, uličnog teatra, cirkusa, break dancea, joge, kontorcionizma, dislokacije, butoh plesa izvedbenom jeziku ove skupine daje eksperimentalan karakter koji je teško smjestiti u neku od postojećih kategorija izvedbenih umjetnosti. Talentiranost i fokusiranost na rad, koja uz kontinuirano vježbanje trenutno uključuje i prehranu isključivo sirovom vegetarijanskom hranom u svrhu postizanja što fleksibilnijeg tijela, donijela je skupini mnoštvo internacionalnih priznanja. Već na samom početku rada 2010. godine Room 100 dobio je titulu laureata na međunarodnom projektu Jeunes Talents Cirque Europe, projekta koji sada djeluje pod nazivom Circus Next a u čijem je žiriju danas i sama Antonia. Nedavno, Room 100 dobio je medijskog prostora zahvaljujući ulasku Jakova Labrovića, u kategoriji performansa, u polufinale Arte Laguna Prize-a, te imenovanjem Antonie Kuzmanić umjetničkom direktoricom Mirabilia – festivala suvremenog cirkusa i izvedbenih umjetnosti u Fossanu.

Room_100

2- Room 100 - 2009-2010- by Nicolas Michel

FNCRoom100iRedRoom-28102011Sinisa_Glogoski

Po uspjesima, dalo bi se zaključiti da skupini sve ide od ruke. Međutim, u razgovoru otkrivamo probleme koje Room 100 ima u svakodnevnoj egzistenciji. Premda priznati na internacionalnom nivou zbog kvalitete svog rada, mladi umjetnici u svom gradu ne dobivaju zasluženu potporu. Gradski prostor na korištenje tražili su u više navrata, ali dobili ga nisu pod izlikom da nema slobodnih prostora.

Antonia: “Raznorazne udruge u međuvremenu dobile su gradske prostore na korištenje, a kad pokušavate doznati tko su te udruge, koje projekte realiziraju i s kakvim rezultatima ništa ne nađete. Znači da projekte ne realiziraju i prostore koriste za tko zna kakve aktivnosti, ili ih realiziraju neuspješno i bez opipljivih rezultata. Vrsnost programa očigledno nije mjerilo za dobivanje prostora u Splitu”.

S prostorom se Room 100 za sada snalazi plaćajući skupe komercijalne najmove i podnajmove od honorara koje dobivaju, projekte odrađuju na raznim rezidencijalnim programima, a neke međunarodne kolaboracije su i propustili znajući da nemaju uvjete odraditi ih kako spada.

Jakov: “Zadnji prostor koji smo koristili imali smo u podnajmu i nismo ga mogli koristiti po cijele dane. Kada radimo na produkciji predstave to nam je neophodno jer inače većinu vremena i energije izgubimo na svakodnevnom montiranju i demontiranju scenografije. Na kraju smo morali iz njega izaći jer na taj način nismo mogli realizirati projekte u zadanim vremenskim okvirima.”

Dom mladih koji se sve više afirmira kao žarište nezavisne kulture uz najavljeno ulaganje trebao bi riješiti neka od pitanja prostora za rad mladih skupina. Room 100 za sada tamo nije našao svoje mjesto, ali pozitivno razmišljaju o njegovoj budućnosti.

C8H11N02_09

Novi-cirkus-sjajne-splitske-skupine-Room-100_frontpagethumbnail

381967646_640

Antonia: „Zainteresirani smo za Dom mladih, uključili smo se u rad udruga koje se zalažu za njegovo dovršenje i preoblikovanje te se nadamo da će Dom uistinu zaživjeti kao središte nezavisne kulture Splita. S Domom bi Split dobio ne samo prostor za rad i prezentaciju lokalne nezavisne scene, već i mogućnost organiziranja rezidencijalnih programa te bogate kulturne razmjene. Oživljavanjem nezavisne scene grad bi stekao i preduvjete da se kandidira za Europsku prijestolnicu kulture, nešto o čemu se danas priča, ali što nama iz današnje perspektive izgleda besmisleno”.

Korištenje prostora u Domu po principu “tko prvi njegovo” nešto je što članovi Rooma 100 zamjeraju sadašnjoj organizaciji. Nadaju se dodjeli prostora po projektima, a ne da udruge tamo imaju svoje sjedište.

Antonia: “Za sada prostora Doma koristi mali broj udruga a to je mjesto koje bi mnogima moglo osigurati adekvatan prostor za produkcijski rad po završetku obnove. Ako zaživi plan iz projektne dokumentacije da se prostori koriste namjenski, a ne da udruge tamo imaju svoje sjedište kao što je danas slučaj, Room 100 bi po natječaju mogao dobiti neki od prostora Doma na određeno vrijeme, koliko traju pripreme i probe jedne predstave”.

U Splitu njihov rad prati samo mali krug zainteresirane publike i poznanika. Tako i u bogatom rasporedu izvedbi, Split je rijetko na rasporedu. Zadovoljstvo izvođenja predstave prošlog ljeta pred domaćom publikom pomutili su im tehnički uvjeti rada u splitskoj kazališnoj kući.

Jakov: “Produkcijski dio dramskog dijela Splitskog ljeta sa Senkom Bulić na čelu funkcionirao je odlično, ali tehnički dio koji je osiguravao sam HNK bio je katastrofalan jer ga rade neprofesionalno i bez entuzijazma. Umjesto da smo se pred predstavu koncentrirali na samu izvedbu koja je i fizički i emotivno izrazito zahtjevna, morali smo se brinuti o uvjetima na sceni, ulaziti u konfliktne situacije s tehničkim osobljem koje nije odradilo niti manji dio dogovorenih uvjeta izvedbe, uvjeta s kojima smo im čak izašli u susret jer smo tražili samo minimalno. Možda smo mi razmaženi profesionalnim uvjetima rada na europskim scenama, ali radilo se o potpunom amaterizmu HNK Split, nepoštivanju minimuma dogovora i općem nepoštivanju umjetnika”.

381967646_640

381731229_640

Room-100

Ipak, premda su svojim angažmanom vezani za druge gradove, Split za Antoniu i Jakova ostao je grad u kojem su odlučili živjeti i stvarati. Naglašavaju da je ritam gradskog života upravo takav da se uspijevaju maksimalno skoncentrirati na svoj rad. Dakle, Split ima potencijala za razvoj nezavisne kulture, treba samo malo volje i organizacije.

Uz dobru volju i organizaciju, inovativnost i kreativnost karakteristike su rada Room 100. Upravo po tim kriterijima samostalni performans split Jakova Labrovića ušao je, sada već, u finale venecijanskog Arte Laguna Prize-a. Performans je nastao na osnovu predstave C8H11NO2 te kao i predstava kroz jezik kontorcionizma, dislokacije, buhoha i break danca donosi tjelesnu i fizičku viziju svijeta shizofrenije, viziju koja proizlazi iz autorovog osobnog iskustva. Školovan kao akademski kipar, autor svoje tijelo dovodi na scenu kao skulpturu. Kroz van-akademske vještine oživljava tijelo te ekspresivnost performansa temelji na fizičkom izričaju.

Jakov: Performans split inspiran je bratovom životnom pričom i njegovom 35 godina dugom borbom sa shizofrenijom. Upravo radom na ovom performansu započela je produkcija našeg nagrađenog prvijenca C8H11NO2. Po završetku te predstave, odlučio sam se vratiti ovom radu i osmisliti ga tako da fukncionira kao zasebni umjetnički rad. Izrazito mi je drago što je odmah na prvom natječaju na kojeg smo ga prijavili, a radi se o izrazito cijenjenoj i prestižnoj međunarodnoj manifestaciji, dobro primljen i što sam odabran među pet finalista, tema shizofrenije ipak je nešto što ne završava ovim performansom. U produkciji koju planiramo za 2014. planiram joj se vratiti.

Ove godine spremamo našu drugu predstavu radnog naziva Seed koja se tematski nastavlja na našu interesnu sferu – prikaz psihičkih stanja marginaliziranih pojedinaca. U izvedbi ovog rada pridružila su nam se dva vrsna break dance plesača; Toni Rinkovec i Vladimir Smud. Produkcija Seed istraživanje je načina povezivanja tehnika dva oprečna plesa – tradicionalnog japanskog butoh plesa i urbanog break dance-a, a produkcija je inspirirana sjećanjima na stradanja tijekom Domovinskog rata”.

Performans split Jakova Labrovića biti će izveden na otvaranju izložbe Arte Laguna Prize u Veneciji, 16. ožujka, a dijelove predstave C8H11NO2 iz koje je nastao možete vidjeti na priloženim video klipovima.