Umjetnici koji bi mogli „spasiti“ Split

Ove sezone u splitskoj Galeriji umjetnina s ciljem približavanja suvremene umjetnosti javnosti, odvija se program Razgovori s umjetnikom / razgovori o umjetniku kroz koji sami umjetnici predstavljaju svoj rad. Organizatori ovog ciklusa smatraju da publici posebno interesantne informacije o svom radu mogu dati sami umjetnici, te da se kroz neposrednu komunikaciju može uspostaviti aktivan i kritičan odnos prema recentnoj umjetnosti.

Na poziv Bože Majstorovića, nekadašnjeg ravnatelja galerije, odazvalo se troje autora/ica mlađe generacije: Vilma Reljić, Tina Vukasović i Gildo Bavčević. Studentice splitske akademije Vilma Reljić i Tina Vukasović s umjetničkom grupom Čekanje izvele su umjetnički performans kojim su ukazale na apsurdnost prijedloga za imenovanjem Josipa Botterija za novog ravnatelja Galerije. Razgovoru se pridružio i Gildo Bavčević čiji rad također sadrži veliku dozu društvene kritike.

U nastavku vam predstavljamo troje mladih autora, kao naznaku raznolikosti splitske umjetničke scene.

Vilma Reljić rođena je 1983. u Splitu. Trenutno je apsolventica II. godine diplomskog studija Odsjeka slikarstvo u klasi prof. Deana Jokanovića Toumina, a njenu samostalnu diplomsku izložbu očekujemo u svibnju. Do sada je zapažen bio njen performans u sklopu DOPUST-a 2010. godine kada je 24h svirala klavir u Salonu Galić. Od toga vremena zaokupljena je prevođenjem zvuka u oblik i tako je nastao ciklus radova minimalističkih obilježja pod nazivom Između jednakog (2010.-2011.).

Citirajući Johna Cagea uz naslov jednog rada iz svog ciklusa “kada glazbu odvojimo do života nastaje umjetnost”, umjetnica iskazuje neosobni karakter svojih radova. U svojim radovima ne donosi kroniku vlastititog života niti društvene aktualnosti, već se oslobađanjem značenja u radovima okreće primarnom. Kroz interes za glazbu  autorica u prostor (galerije) donosi kontinuitet čiste vitalne energije prikazan kao trenutak zvuka materijaliziran u robusnim objektima. Asocijacija na vizualnom nivou ovih nijemih objekata s tehničkim spravama za stvaranje glazbe (klavirske tipke) pada u drugi plan pred energijom koju stvaraju u prostoru. Po autoričinim riječima radi se o “praznini i odsustvu kroz osjećaj trajanja zvuka koji se ne može reproducirati”.

Na ove radove veže se i video White for Lilith (2011.) u kojem se tijelo umjetnice pojavljuje kao katalizator istih vitalnih energija, glazbenih frekvencija prisutnih u prostornim radovima. Ritam i pokret manifestiraju se kroz iskrivljenja i greške koje čini tijelo umjetnice u ovoj akciji, tijelo koje se u potrazi za životom, pomoću boje koja se kori na umjetničinoj koži i perja koje se na nju lijepi, udaljava od kulturnog tijela. Praznina i odsustvo karakteristični za radove u prostoru ovdje postaju tema osobne izolacije.

Tina Vukasović rođena je 1989. u Splitu te trenutno studira slikarstvo na prvoj godini diplomskog studija u klasi profesorice Nine Ivančić. Osim angažmana s grupom Čekanje, autorica svojim radovima propituje odnose i veze svakodnevnice s umjetnosti i odnos rada s prostorom u kojem je izložen. Rad Format error! (2011.) video je instalacija u kojoj kroz četiri ključanice, uz određen napor, promatrač može zaviriti u slučajne i nenamještene snimke repetitivnih, naočigled beznačajnih i nedorečenih svakodnevnih akcija članova domaćinstva same umjetnice.  Ipak, posljednja ključanica krije ekran s greškom te umjesto još jedne svakodnevne rutine promatrač nailazi na riječi Format error! Time ta slika iz života ostaje otvorena “za formatiranje i oblikovanje svakom ponaosob.”

Donoseći naočigled ispraznu rutinu svakodnevnice, autorica stvara okvir sveg onog “neizrečenog, nedostupnog oku (nesnimljenog) ili preskočenog” što je zapravo tema njenog rada. U drugom radu, prostornoj intevenciji Helix Dilectus (2012.), autorica jedan standardan industrijski proizvod kao elastičnu gumicu za domaćinstvo prebacuje u kontekst galerijskog prostora gdje ju razapinje po zidu i namještaju, tvoreći prostorni crtež koji svojim šarenilom i razigranošću forme stvara dojam organske forme koja je zaposjela i oživjela i sam galerijski prostor kojeg je tako postao dio rada.

“Trenuci fuziranja umjetnika i intelektualca s obespravljenim radnicima i zajednicama građana događaju se u akcijama koje naglašavaju umjetnost kao područje rada, sukoba i zabave, mjesto rješavanja proturječnosti kapitala i eksploatacije i mjesto preklapanja globalnog i lokalnog”, riječi su kojima je Sandra Sterle opisala aktivistički segment novije splitske umjetničke scene.

Upravo je dio te scene Gildo Bavčević, jedan od suorganizatora DOPUST-a o čijem zadnjem izdanju smo pisali ovdje, a oko kojeg se velikim dijelom i formirala ova scena,  nastala kao reakcija na indiferentnost velikog dijela građana prema politikama koje vode gubitku identiteta grada na gotovo svim područjima, od kulturnog do socijalnog. Autor je rođen 1979. u Splitu te je trenutno student prve godine diplomskog studija Medijske umjetnosti na Odsjeku za film i video Umjetničke akademije u Splitu.

Upravo je u fuziji umjetnosti i aktivizma nastao autorov rad Dosta (2011.). Kada su se 15. listopada 2011. godine građani cijelog svijeta okupili na ulicama svojih gradova i pod motom Mi nismo roba u rukama političara i bankara zahtijevajući participativnu demokraciju, autor je na Peristilu, znakovitom mjestu za splitsku umjetnost izveo performans u kojem je vlastitom krvlju na bijeloj plahti ispisao riječ “dosta”.

U tom nizu nastala je i video instalacija Marš (2012.), koju smo vidjeli na izložbi RE:Referendum, gdje upotrebom bezvrijednih kovanica od 1, 2, 5 i 10 lipa autor  pozicionira čovjeka u odnosu na kapital.  Videom zabilježen dokumentarni materijal s performansa Dosta te Profit vs. Dobrobit (2012.) i rad Marš na kasnijim izložbama funkcioniraju kao video triptih koji po riječima autora “problematiza neuspjehe današnjeg društva, mračne strane profiterske kulture neoliberalnog kapitalističkog društva.”

O suradnji s Ninom Jurić na projektu Izložbe solidarnosti Dalmacijavino ,već smo pisali. Na toj društveno angažiranoj izložbi autor je bio prisutan i kao umjetnik. S prostornom instalacijom Otpor (2012.) u kojoj je bočice nekada popularnog pića Pipi pretvorio u Molotovljeve koktele, umjetnik ovom prilikom, premda radikalno, referirajući se na ulične nemire, ukazuje na potrebu razvijanja društvene svijesti o važnosti djelovanja.

Uz navedene radove, Gildo je autor glazbe, videa, performansa, multimedijskih instalacija, fotografija i član performativne punk-art grupe Ilija i Zrno Žita.