Umro je umjetnik, živio kreativni poduzetnik!

Pojam umjetnosti pa i samog umjetnika i danas je donekle obavijen velom mističnog. Ipak, umjetnost nastaje u određenom društveno-ekonomskom kontekstu te u njemu živi i sam umjetnik. Koji je to kontekst i kako on utječe na samu umjetnost pokušao je odgovoriti William Deresiewicz, američki pisac, esejist i kritičar, u svom tekstu “Smrt umjetnika – rođenje kreativnog poduzetnika”, koji je nedavno objavljen u magazinu The Atlantic.

Da bi došao do današnje situacije, Deresiewicz je ustanovio nekoliko modela umjetnika koji su se izmjenjivali kroz povijest te ih stavio u odnos prema tržištu. Prvo je bio umjetnik zanatlija, koji se prema svom gospodaru nalazio u feudalnom odnosu. Modeli koji slijede od kraja 18. stoljeća samo su prilagodba starog modela modernom kapitalizmu. Tako se javlja umjetnik kao osamljeni genije koji se ne zamara prljavim poslovima tržišta te čiji je odnos s mecenom drugačiji od njegova prethodnika zanatlije utoliko što umjetnik genije visoko rangira u društvu te postavlja svoje uvjete.

Leonardo da Vinci jedan je od mnogih umjetnika čiji je mecena bio Lorenzo de’ Medici 

Nakon Drugog svjetskog rata, institucionalizacijom umjetnosti, javlja se i novi model umjetnika kojeg autor naziva umjetnik profesionalac. Kao i bilo koje drugo zvanje, umjetnik profesionalac se postaje pohađajući stručne škole i sveučilišta. On egzistencijalnu sigurnost nalazi na akademskim pozicijama, a slobodan duh koji je naslijedio od svog prethodnika i dalje ga drži daleko od prljavih poslova tržišta. Zato je tu cijeli niz institucija koje se brinu da umjetnik može raditi samo svoj posao – umjetnost. O prodaji, promociji, financijama brinu se galeristi, izdavači, agenti, menadžeri, producenti i drugi.

Ilustracija: Željko Badurina

Premda je ovaj model umjetnika profesionalca i danas prisutan, Deresiewicz prepoznaje još jedan novi model koji se javlja s prevlasti tržišta i njegovih vrijednosti. Kao i među srednjom klasom, tako i među umjetnicima nova situacija profesionalca pretvara u poduzetnika. Umjetnik kao kreativni poduzetnik, kako ga autor naziva, lišen je svih zaštita i posredovanja te je kao samozaposlena osoba prepušten na milost i nemilost tržišta.

“Institucije na kojima se temeljio postojeći sistem stišću se ili raspadaju. Profesori postaju vanjski suradnici. Zaposlenici postaju samostalni honorarci (ili neplaćeni praktikanti). Svi se bave stezanjem budžeta: smanjivanje, outsourcing, spajanje ili kolaps. Sada bi svi trebali biti šefovi sami sebi, imati vlastiti biznis: biti svoji agenti, imati svoju marku, marketing, produkciju, financije. Poduzetništvo nam se nudi kao mogućnost. A zapravo je neizbježno. Do sada su svi već shvatili da nitko ne može računati na posao.”

Kreativni poduzetnik uvelike koristi mogućnosti interneta. Tu se bavi marketingom i distribucijom, područjima nad kojima su ranije monopol imale korporacije i institucije. Deresiewicz pokušava sagledati kakve posljedice to ima na umjetnost. Kreativni poduzetnik je interaktivan, gradi mrežu, bavi se networkingom. Ne provodi sate i sate nad jednim radom već na sakupljanju kontakata. To se odražava i na njegovo djelovanje. Par dana radi na jednom mjestu, odradi projekt negdje drugdje, dopisuje se mailom. Odnosi koje ima s kontaktima nisu duboki. Isto tako, kad umjetnost postane posao, kreativni poduzetnik je svestran, prilagođava se zahtjevima tržišta i radi što se traži. “Ono što vidimo u ovoj novoj paradigmi, bilo u vanjskim odnosima umjetnika, bilo u njegovim unutarnjim kreativnim mogućnostima, ono je što se vidi u kulturi općenito: dubina je zamijenjena širinom“, pojašnjava autor teksta.

Umjetničko djelo u takvim odnosima sve se više izjednačava s potrošačkom robom. Deresiewicz pretpostavlja da će takvi odnosi utjecati i na samo umjetničko djelo. Ono će postati prepoznatljivo, generičko, jednostavno za razumijevanje i spremno da udovolji kupcu. Takva demokratizacija ukusa pojednostavljeno znači da kupac ima pravo, a dobar umjetnik je onaj kojem je prodaja u posljednjem kvartalu porasla.

Ilustracija: Željko Badurina