Unutrašnji prostor velikog nosoroga

U galerijskom prostoru pod nazivom Unutrašnji prostor u galeriji nalazi se nosorog. Rad je to Tanje Vujasinović koji je opisan kao instalacija koju čine skulptura od dva dijela i soba, oboje promjenjivih dimenzija. Činjenica da postoji prazna soba u koju posjetitelj može slobodno ušetati, a koja dijeli nosoroga na dva dijela, ključna je za razumijevanje rada autorice. Njeni radovi nisu samodostatni, ne postoje sami za sebe nego u odnosu na posjetitelja i njegovo iskustvo u ovom slučaju, ili pak na neku drugu društvenu dimenziju u drugim radovima.

3N5P7636

Tako dolazimo do rada Nagrada s kojim je Tanja došla među finaliste Nagrade Radoslav Putar 2008. godine. Mogući neuspjeh i frustracija nedobivanja nagrade tema su ovog video rada koji komunicira originalno sa žirijem nagrade, a danas s posjetiteljima. Emocije suočavanja s neuspjehom, koje su tema ovog rada, u zvučnoj instalaciji sa skulpturom od nepečene gline u obliku MSU-a postaju frustracije umjetnika u sistemu umjetnosti. Nepostojanje definiranog tržišta umjetnina suvremenih umjetnika, isplate honorara za rad, postavlju pitanje egzistencije umjetnika.

nagrada

Pitanje samih izloženih radova u galeriji i publike istaknuto je u radovima Slomljeni predmet i Ukradeni rad. Oba rada krhke su skulpture od gipsa sa zvučnom instalacijom. Dok muški glas razmišlja o krađi skulpture, koja uistinu nije pričvršćena na postolje i ne bi bio problema staviti ju u džep, a ženski glas donosi tok misli nakon što je razbila skulpturu, kao posjetitelji neminovno se stavljamo u tu situaciju. Bi li možda ukrali skulpturu ili što bi da ju slučajno razbijemo? Osjećaj nelagode ili užitak uvlačenja u igru rada fiktivni je dio prisutan u svim izlošcima Tanje Vujasinović. Ali značenje fiktivnog nigdje nije određeno, kao što veli prvi rad koji susrećemo ulaskom u galeriju: “ovo ili ono”, s mogućnošću čitanja iz oba smjera, pod nazivom Dvojba.

dis_locirani2

dis_locirani3

O mogućnostima fiktivnog prostora u koji radovi uvlače posjetitelja kustosica izložbe Marina Viculin govori ovim riječima: “Užitak je uroniti, Užitak je što rad računa na mene, na moje znanje i proživljeno iskustvo, na moje strahove i slabosti. Užitak je sudjelovanje, uronjenost i neizbježnost. To što se ne može dalje, što se nema kamo može uplašiti, ali izgleda da je moguće udahnuti tu drugu tvar. Pa su tako i u Unutrašnjem prostoru velikoga nosoroga najvažniji dijelovi i dalje nematerijalni i simulirani, ovisni o onom u čiji se doživljaj utiskuju.”

Radovi okupljeni pod naslovom Mjesto kolektivnih sjećanja izloženi su u splitskom Multimedijalnom kulturnom centru, te se mogu razgledati do 25. travnja.