Uspostavljena veza između Neretve i Partizanskog groblja
Hodanje je praksa kojom običan čovjek doživljava prostor grada. Kao metaforu praksi svakodnevnice hodanje je proslavio de Certeau u svojoj knjizi Invencija svakodnevnice. Međutim hodanje nije samo ekspresija običnog čovjeka, ponekad je hodanje i simbolički umjetnički čin. Stotine umjetnika koji u svojim umjetničkim praksama koriste hodanje na jednom mjestu okuplja The Walking Encyclopaedia.
Jedan od umjetnika kojeg su nedavno predstavili je Yoav Admoni koji je na tu listu dospio zahvaljujući performansu “Bodies of Water” kojeg je prošle godine izveo u Mostaru. Obučen u nepropusno ribičko odijelo Yoav se prvo spustio na Neretvu te ušao u vodu. Odijelo ovom prilikom nije služilo da odvoji tijelo od vode već upravo obrnuto. Yoav je dopustio da se odijelo napuni vodom te je tako, po izlasku iz rijeke, umjetnikovo tijelo nosilo i vodu sa sobom tokom hodanja po gradu.
A odredište njegova kretanja bilo je isušeno umjetno jezero/fontana u sklopu kompleksa Partizanskog groblja, spomenika kojeg je 1965. godine projektirao Bogdan Bogdanović palim žrtvama u borbi protiv fašizma. Sat i pol hodao je Yoav Mostarom dok je voda u njegovom odijelu pratila tijelo, te s pokretom i sama oživjela. Dolaskom na umjetno jezero Yoav se bacio na njegovo presušeno dno, a voda se odvojila od njega te istekla u suhi napušteni prostor. Umjetnik tim aktom uspostavlja prekinutu vezu između rijeke i Partizanskog groblja, vezu u kojoj njegovo hodanje postaje mala simbolička gesta kojom ne ukazuje samo na nebrigu za spomenik već simbolički vraća život antifašističkoj ideji utkanoj u ovaj Bogdanovićev spomenik.
