Zapaljeni automobil kao čin društvene pobune

U sklopu kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020. devet je umjetnika i umjetničkih kolektiva pozvano da kroz projekt “Grad kandidat: Razotkrivanje” interveniraju u prostor grada u skladu s načelima sustvaranja, eksperimenta i istraživačkog pristupa.

Dalibor Martinis izveo je akciju-instalaciju “Vječna vatra gnjeva” u Mokošici kao projekt iregularnog privremenog spomenika u formi paljenja olupine automobila.

02

Projekt ‘Vječna vatra gnjeva’ komemorira/generira čin pobune koji se zbiva na marginama velikih gradova i u pravilu se iskazuje paležom automobila“, objašnjava Martinis svoj rad na službenim stranicama Dubrovnik 2020.

Zapaljeni automobil kod građanina pobuđuje osjećaj nelagode jer izaziva asocijaciju na nezadovoljstvo onih drugih (različitih), a protiv vrijednosti koje smatra svojim civilizacijskom dosegom, pa je takav čin ponajprije spomenik nesposobnosti društva da se održi kao univerzalna vrijednost.

03

Posljednjih godina izvedena u Ljubljani, Grazu, Zagrebu i Subotici, “Vječna vatra gnjeva” zapaljena je u subotu, 16. siječnja 2016. u Mokošici pred okupljenim stanovnicima, pripadnicima Torcide Mokošica i predstavnicima medija. Javni razgovor s umjetnikom na ovu temu održao se dan poslije u Lazaretima.

Automobil je gorio 20-ak minuta, a reakcije publike su varirale od onih koji su na instalaciju gledali s podsmijehom pa do onih koji su umjetniku nedvosmisleno pa i pomalo ljuto poručili “da više izgasi vatru”. “I ti si mi neki umjetnik”, bile su samo neke od njihovih riječi, prema pisanju portala dubrovnikpress.

01

Nakon što su vatrogasci automobil ugasili, Martinis je izjavio kako je projekt nastao kada su u Francuskoj prije desetak godina počeli gorjeti automobili.

“Na neki način onda se pojavio društveni sloj koji je nezadovoljstvo iskazivao paljenjem automobila. Mene je povukao taj simbol. Dakle, uređeno građansko društvo koje smo bili i izražaj nezadovljstva koji se iskazuje paljenjem automobila. Obično se ti događaji zbivaju u predgrađima. Tu obično žive imigranti pa mi se učinilo bitno i da se ova moja umjetnička interpretacija događa u naseljima koje i ne smatramo toliko reprezentativnima”, objasnio je Martinis.

 

Izvor. http://dubrovnik2020.hr; http://www.dubrovnikpress.hr; http://dubrovacki.hr