Arhitektura Facebooka
Open Compute Project nastao je po uzoru na open source software projekte. Facebook ga je pokrenuo s ciljem razvoja učinkovite kompjutorske infrastrukture po najnižim mogućim cijenama. Open Compute Project detaljno opisuje kako konstruirati energetski učinkovit data centar počevši od komponenti servera i njihovih kućišta sve do električnih i mehaničkih sistema napajanja i hlađenja.
Popularni principi shareanja i likeanja ovdje su primijenjeni, naravno ne doslovno, na tehničke informacije tako da su one svima dostupne na Open Compute Project siteu. Pretpostavka je da će u suradnji sa zajednicom tehnologije stalno napredovati i istovremeno biti svima dostupne.
Prvi je proizvod ovog projekta, u kojem su realizirana sva tehnološka znanja predstavljena u njemu, Facebookov data centar u Prinevilleu u Oregonu. Rashladni sistem tu reagira na karakteristike vanjskog zraka, a električni sistem ovisi o novoj podstanici koja je izgrađena isključivo za ovu zgradu. Možda to nisu revolucionarna otkrića, ali njihovi stručnjaci tvrde da su ovakvi data centri pri izgradnji i u održavanju 38% učinkovitiji i 24% jeftiniji od drugih centara koji se danas koriste. S obzirom na otvorenost podataka i moguću globalnu primjenu, ovi postoci nikako nisu zanemarivi.
Međutim, Open Compute Project nije zanimljiv samo zbog open source principa koje primjenjuje na infrastrukturu i hardware. Zanimljiv je i zato jer ukazuje na novu fazu u koju je došao internet. Struktura interneta od njegova nastanka često je prikazivana kao mreža čije se linije sastaju u bezbroj čvorišta, elektronskih neurona. Važnost se davala strukturi informacije kao osnovnom dobru interneta. S novim milenijom veza ljudi s robom (informacijama na Googleu ili proizvodima na Ebayu ili Amazonu) zamijenjena je vezama među ljudima koje se danas ostvaruju preko Facebooka i Tweetera koji funkcioniraju na principu shareanja i likeanja. Sedamsto milijuna ljudi trenutno dijeli svoje živote s drugima na Facebooku i Open Compute Project znak je materijalizacije interneta. Kako raste broj korisnika interneta, on postaje sve realniji, nije više imaginarna mreža kojom lete informacije nego se sastoji od kompjutora, ljudi i arhitekture. Mape koje su danas važne za internet ne pokazuju imaginarne skupove neutrona već klimatske zone i električnu infrastrukturu. Svojim rastom internet se približio fizičkom svijetu te je, među ostalim, dobio i svoju arhitekturu.
