Čaša vode s ledenjaka

Prema podacima World Water Councila, svaki šesti stanovnik Zemlje danas nema pristup pitkoj vodi. Kad se tom podatku doda predviđeni rast svjetske populacije za 40-50% u sljedećih 50 godina, postaje jasno da je problem vode jedan od ključnih u budućnosti naše civilizacije. Zbog toga nije čudno da znanstvenici na sve moguće načine pokušavaju osigurati dovoljne količine vode. Jedan od ekstremnih projekata je dobivanje vode od odlomljenih santi leda sa Zemljine sjeverne ledene kape, preciznije njihovo hvatanje i transport do mjesta gdje je potrebna voda.

Francuski inženjer Georges Mougin već četrdesetak godina razmišlja o tom projektu. Zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike najpogođenije su nestašicom vode. Stoga nije čudno da je ideja koja za ovaj projekt razvijena upravo u Saudijskoj Arabiji. Mougin je 70-ih godina za princa Mohammeda al-Faisala radio na projektu dovlačenja ledenjaka iz Sjevernog do Crnog mora. Zbog iznimnih troškova i slabe izvedivosti, projekt tada nije realiziran.

Danas, zahvaljujući novim tehnologijama, Mougin misli da bi projekt opet mogao postati zanimljiv. Udružio se s Cedricom Simardom iz Dessault Systemesa, dizajnerske tvrtke koja radi složene 3-D simulacije. Nove tehnologije omogućile su obradu različitih faktora projekta, od podataka o količini goriva u remorkerima, stope topljenja ledenjaka sve do promjenjivih karakteristika oceana. Dobivena 3-D simulacija novi je vodič za tegljenje ledenjaka do željene destinacije.

Prva stvar je odabir ledenjaka. Pločasti oblici pokazali su se najpovoljnijima za transport. Kad se ledenjak odabere, treba ga obuhvatiti geotekstilom u obliku “remena” koji kako ledenjak tako i “suknju” koja je dulja od dubine samog ledenjaka. Cilj je te “suknje” stvoriti omotač s hladnom vodom oko podvodnog dijela ledenjaka i tako smanjiti njegovo topljenje tijekom transporta.

Za transport su predviđeni remorkeri. Ali oni sami zapravo ne mogu pokrenuti ledenjak, treba se osloniti na prirodne sile. Podaci iz satelita i vremenske prognoze za ocean pružaju podatke koji se koriste pri navigaciji ledenjaka. Ocean je zapravo neravne površine, slijedeći padine, morske struje i vjetrove, 3-D simulacija je pokazala, doduše iz drugog pokušaja, da je transport ledenjaka moguć, i to samo jednim remorkerom. Razlika između prve i druge simulacije bila je u datumu početka, što ukazuje koliko je važno odabrati pravo doba godine za taj pothvat.

Zadovoljan rezultatima simulacije, Mougin je najavio osnivanje kompanije za prijevoz ledenjaka. Uskoro planira isprobati sistem na malom ledenjaku i kratkoj udaljenosti, a za 2012-2013. najavljuje prve velike pothvate.

Ako se ideje začete još u 70-im godinama realiziraju, mnoge će zemlje riješiti svoj problem s vodom. Međutim, povećana potrošnja vode ostavlja snažne tragove na morske ekosisteme i životinjske vrste koje o njima ovise. O tome kakve bi posljedice na prirodnu ravnotežu imao ovaj način opskrbe vodom u Mouginovu projektu nema niti riječi.

Tonči Kranjčević Batalić