Fuck concepts! Context!

Nedavno je talijanski časopis na engleskom jeziku San Rocco (kojeg smo već predstavljali ovdje) objavio poziv za prijavu radova za deveti broj, naslova “Monks and Monkeys”. Mogući formati su “esej, ilustracija, strip pa čak i roman”, a rok je 20. siječanj 2014. godine. Za čitanje ovog rijetko zanimljivog i duhovitog arhitektonskog časopisa , a možda i pisanje, pokušat ćemo vas motivirati razgovorom s urednikom Matteom Ghidonijem. San Rocco je dostupan i u nekim knjižarama u Hrvatskoj, a rasprodani raniji brojevi (za značajno manje novaca) moći će se nabaviti u PDF formatu. Uskoro se očekuje više brojeva na web-stranici, za sad je dostupan samo prvi. Treba reći da se tiskano izdanje isplati nabaviti i zbog briljantnih ilustracija. San Rocco, kako sami urednici kažu, „ne rješava probleme, nije koristan časopis, nije ni ozbiljan niti prijateljski; pišu ga arhitekti pa nije naročito inteligentan ili filološki precizan“. Ipak, ne možemo se sjetiti niti jednog časopisa čiji novi broj tako željno iščekujemo.

8

San Rocco se rodio iz nezadovoljstva arhitektonskim časopisima koji sve više sliče na lifestyle magazine, kažu pokretači, talijanski arhitekti

Kada ste koncipirali časopis, jeste li bili vođeni potrebom da pokrpate neke rupe u načinu na koji se u arhitektonskim magazinima prezentiraju projekti ili pak u obrazovanju novih generacija arhitekata? Vaš teoretski pristup je zanimljiv, ali na takav smo diskurs navikli u knjigama dok magazini uglavnom animiraju drugačiju publiku.

San Rocco se rodio iz nezadovoljstva s određenim aspektima suvremenog izdavaštava o arhitekturi: trend je da časopisi specijalizirani za arhitekturu pružaju sadržaj koji je vrlo blizak lifestyle magazinima. U nekom se trenutku arhitektonski časopis počinju baviti svime: dizajnom, modom, umjetnošću, komunikacijama, geopolitikom, društvenim trendovima… Sve to itekako utječe na naš posao arhitekata, ali nam se učinilo da pokušajem da se bavimo širokim spektrom tema riskiramo gubitak sposobnosti da pričamo o arhitekturi odgovarajućim jezikom na konkretan i mjerodavan način. Grozničava potreba, pomiješana s dubokim nezanimanjem, da se izvještava o upravo završenim projektima pod svaku cijenu; potraga za novostima definitivno ima svoje komercijalne motive, ali suvremene tiskane publikacije bore se s upornošću i brzinom blogova o arhitekturi i – redovito gube.
Posljednji, ali ne najmanje bitan razlog: percepcija praznine u polju arhitektonske kritike, negdje između one koju pokrivaju znanstveni radovi i one koja se može naći u komercijalnim publikacijama. U Italiji se kroz povijest u obliku časopisa tiskalo mnogo sjajnih primjera arhitektonske kritike: odmah mi na pamet padaju Mendinijeva Casabella, Gregottijeva Rassegna ili Sottsassov Terrazzo. Za nas oni predstavljaju referentne točke i modele produkcije za ozbiljnu, ali ipak istovremeno raščaranu kritiku, koja se piše na inovativan način i sposobna je preći granice zemlje u kojoj nastaje kako bi mogla postati dio međunarodne diskusije.
Rane ideje za časopis o arhitekturi rodile su se na vrlo neformalnoj večeri u ljeto 2006. godine. U to vrijeme neki od nas su već surađivali s najvećim talijanskim časopisima u ovom polju. Nakon te večere slijedili su konkretniji sastanci u Veneciji, Genovi i Rimu, a napokon smo krajem kolovoza 2010. godine predstavili prvi broj – INNOCENCE – na Bijenalu arhitekture u Veneciji.

01

73

Svaki broj zanimljivog i duhovitog časopisa je tematski određen (naslovnice San Rocca)

U časopisu San Rocco, iako je svaki broj tematski određen, predstavljen je zaista širok spektar pristupa, no u dijelu tekstova koje pišete vi izravno uključeni u produkciju primjećujem dosta utjecaja Manfreda Tafurija. Možda sam potpuno u krivu, čak ne znam ni kojoj generaciji pripadate?

Pa, svi smo mi proučavali Tafurijeve tekstove, a nas nekoliko je čak i dolazilo na njegova zadnja predavanja na IUAV (Arhitektonski fakultet u Veneciji). On je, bez sumnje, još uvijek jedan od najutjecajnijih povjesničara arhitekture za arhitekte i znanstvenike naše generacije između 30-te i 40-te godine. Ipak, mislim da smo dostigli određenu kritičku distancu od marksističkih pozicija i ne pratimo njegov historijski projekt. Svi mi praktično djelujemo kao arhitekti i suočeni smo sa stvarnošću kapitalističke ekonomije. Na neki način vjerujemo u tafurijansku podudarnost povijesti i kriticizma: smatramo da je sva arhitektura proizvedena u prošlosti otvoreno i trenutno dostupno znanje. Suvremena arhitektonska kultura može se temeljiti samo na takvom znanju.

00 fuck
Cilj nije bio animirati širu javnost i podilaziti bilo čijem ukusu, već otvoriti prostor za međunarodnu diskusiju

Znate li tko čita San Rocco? Je li to publika koju ste priželjkivali?

U početku, kada je većina prodaje išla preko naše web-stranice, bilo je lakše pratiti distribuciju. Sada radimo s nekoliko malih distributera u čitavom svijetu i nemamo više preciznu sliku o čitateljima. Vjerujemo ipak da je profil prosječnog čitatelja i autora uglavnom sličan: to su profesionalni arhitekti ili doktorandi, većinom mladi, koji se tek dokazuju. Često podučavaju ili sudjeluju na konferencijama van svojih država, često putuju, sudjeluju u međunarodnoj debati. Prosječni je čitatelj najvjerojatnije sličan nama: nije nam bio cilj animirati širu javnost i podilaziti bilo čijem ukusu. Jednostavno smo željeli napraviti časopis kakav nam je nedostajao, kakav smo željeli čitati.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija.